nedjelja, 31.08.2008.

Susret bratstva 31.08.2008.

Danas je održan redovni mjesečni susret bratstva. Pater Ivan je održao kratak nagovor na temu "Gospodine što mi je činiti?", nakon čega se razvila živa rasprava o tome kako proširiti naše aktivnosti u narednom periodu. Slijedeći susret održat će se 14.09.20008. u 17 sati. Pozivamo sve članove i simpatizere da nam se pridruže. Mir i dobro

- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 30.08.2008.

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista (De imitatione Christi)

Glava 23 Četiri stvari, koje donose veliki mir Gospodin: 1. Sinko, sad ću te poučiti o putu mira i prave slobode. Sluga: 2. Učini, Gospodine, kako kažeš, jer volim o tome slušati. Gospodin: 3. Nastoj, sinko, radije vršiti tuđu volju nego svoju. Uvijek radije imaj manje nego više. Traži uvijek niže mjesto i svima se podvrgni. Želi uvijek i moli da se volja Božja na tebi potpuno ispuni. Evo, takav čovjek ulazi u krajeve mira i pokoja. Sluga: 4. Gospode, taj tvoj kratak govor sadrži u sebi mnogo savršenstva. Malen je obzirom na broj riječi, ali pun značenja i bogat plodom. Kad bih ga vjerno slijedio, ne bih se smio tako lako smesti. Jer kad god osjetim da sam nemiran i potišten, vidim da sam odstupio od te nauke. Ali ti, koji sve možeš i uvijek ljubiš napredak duše, umnoži mi milost da mogu postupati po tvojoj nauci i postići svoje spasenje. Molitva protiv zlih misli 5. Gospode Bože moj, »ne udalji se od mene; Bože moj, u pomoć mi pohitaj«. Jer evo navališe na me razne misli i veliki strah mučeći dušu moju. Kako ću proći bez ozljede? Kako ću ih svladati? 6. »Ja ću — veliš — ići pred tobom, i poniziti veličine zemaljske«. Otvorit ću vrata tamnice i otkrit ću ti duboke tajne. 7. Učini, Gospode, kao što govoriš, i neka pobjegnu ispred lica tvojega sve opake misli. To je moja nada i jedina utjeha uteći se u svakoj nevolji k tebi, u tebe se pouzdati, zazvati te iz dubine srca i strpljivo očekivati tvoju utjehu. Molitva za prosvjetljenje duha 8. Prosvijetli me, Isuse dobri, sjajem unutarnjeg svjetla i otjeraj iz stana srca mojega svaku tminu. Obuzdaj mnoge prestupke i ukloni silovite napasti. Bori se odlučno za me i potjeraj divlje zvjeri, to jest zamarane požude; da budem miran u kreposti tvojoj i da odjekne izobilna hvala tebi u svetome dvoru, to jest u čistoj savjesti. Zapovjedi vjetrovima i olujama; reci moru »umiri se« i sjevernom vjetru »ne puši«; i nastat će velika tišina. 9. »Pošalji svjetlo svoje i istinu« da svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja pusta i prazna dok me ne prosvijetliš. Izlij odozgo milost, natopi srce moje nebeskom rosom, pusti vodu pobožnosti da natopi lice zemlje i proizvede obilat i najbolji plod. Podigni duh, pritisnut težinom grijeha, i usmjeri sve moje želje prema nebeskim stvarima da, okusivši milinu nebeske sreće, zamrzi misliti na zemaljštinu. 10. Ugrabi me i otrgni me od svake prolazne utjehe i kojeg stvorenja, jer ništa stvoreno nije u stanju potpuno zadovoljiti moju čežnju i utješiti me. Priveži me uz sebe nerazrješivim vezom ljubavi, jer si ti jedini dovoljan onome koji ljubi, a bez tebe je sve bezvrijedno.

- 13:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.08.2008.

28.08. SVETI AUGUSTIN

»Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.«-

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.08.2008.

27.08. SVETA MONIKA

Završetak zemaljskog života sv. Monike i postignuće vječne mudrosti ovako u Ispovijestima opisuje sin joj Augustin: »Kad se približio dan u koji je imala otići iz ovoga života – taj si dan ti znao, a mi nismo znali – dogodilo se, vjerujem, po tvojoj tajanstvenoj odluci, da smo ona i ja sami stajali naslonjeni na jedan prozor s kojeg se vidjelo u vrt unutar kuće u kojoj smo stanovali. To je bilo u Ostiji na ušću Tibera. Ondje smo, daleko od buke mnoštva, poslije napora od dugog putovanja skupljali snage za plovidbu morem. Razgovarali smo, dakle, sami, veoma ugodno i, zaboravljajući prošlost, a upirući pogled u ono što je pred nama pitali smo se pred licem Istine, a to si ti: kakav će biti vječni život svetaca, kojega ni oko nije vidjelo, ni uho čulo, niti je u srce ljudsko ušao. Mi smo otvorenih usta srca svoga hlepili za nebeskim vodama tvoga izvora, izvora života koji je od tebe. Tako sam govorio, ako i ne upravo na taj način i istim riječima, ipak ti znaš, Gospodine, kako je onoga dana kad smo tako razgovarali i kad nam je ovaj svijet za toga razgovora omrznuo sa svim svojim užicima, moja majka tada rekla: ’Sine, što se mene tiče, ništa me više u ovom životu ne veseli. Što da još radim ovdje i zašto sam još ovdje, ne znam. Više se ničemu ne nadam od ovoga svijeta. Jedino je bilo zbog čega sam željela još jedno vrijeme ostati u ovom životu: da tebe vidim kao kršćanina katolika prije nego umrem. To mi je u još obilnijoj mjeri udijelio moj Bog: vidim te kao njegova slugu pošto si prezreo zemaljsku sreću. Što još radim ovdje?’ Što sam joj na to odgovorio, ne sjećam se pravo. Međutim, ona je jedva nakon pet dana ili ne mnogo više legla u postelju bolesna od groznice. Dok je bolovala, jednoga je dana pala u nesvijest i neko vrijeme nije znala ništa za sebe. Mi smo se strčali, ali ona se brzo vratila k svijesti, ugledala mene i moga brata kako stojimo do nje i rekla nam s upitnim pogledom: ’Gdje sam bila?’ A kad nas je vidjela potresene od žalosti, reče: ’Ovdje ćete sahraniti svoju majku.’ Ja sam šutio i susprezao suze. Moj brat je nešto rekao kao da bi želio i bio sretniji da ona ne umre u tuđini, nego u domovini. Kad je to čula, ona ga s tjeskobom u licu ukori očima što tako nešto misli, a onda pogleda u mene i reče: ’Gledaj što govori!’ Zatim reče obojici: ’Sahranite ovo tijelo kamo god, neka vas ne muči briga za njega! Samo vas to molim da se pred oltarom Gospodnjim sjetite mene gdje god budete.’ Kad je tu misao izrekla riječima, koliko je mogla, zašutjela je. Bolest je bivala sve teža i sve ju je teže mučila…«

- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2008.

MOLITVE SVETOG FRANJE

Pohvala Bogu Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš. Ti si jak, ti si velik, ti si svevišnji. Ti si svemoguć kralj. Ti si, Oče Sveti, Kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedini Gospodin, Bog nad bogovima. ti si dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin Bog živi i istiniti. Ti si ljubav, sveta ljubav. Ti si mudrost, ti si poniznost, ti si ufanje, ti si ljepota, ti si blagost, ti si sigurnost, ti si mi spokojstvo, ti si radost, ti si nada naša i veselje. Ti si pravednost, ti si umjerenost, ti si sve naše bogatstvo od zasićenosti. Ti si ljepota i blagost, ti si moje utočište. Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj. Ti si rashlada. Ti si naša nada, ti si vjera naša. Ti si naša ljubav. Ti si sva naša naslada, ti si naš vječni život: veliki i divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.

- 21:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 23.08.2008.

23.08. SVETA RUŽA LIMSKA

Iz pisma Ruže Limske liječniku Castillu: »Gospodin Spasitelj prozbori i neusporedivom uzvišenošću reče: ’Neka svi znaju da milost dolazi tek nakon iskušenja, i neka razumiju kako je nemoguće dospjeti do vrhunca milosti bez tereta poteškoća. Neka shvate da mjera darova raste usporedo s posvećenjem napora. Nek se ljudi boje da ne zalutaju i ne pogriješe. To su jedine prave ljestve za raj, i bez križa nema puta kojim bi se mogli popeti do neba.’ Kad začuh te riječi, obuze me silan žar i kao da me ostavio posred ulice da bih mogla snažnim glasom doviknuti sinovima bez obzira na dob, spol i položaj: ’Slušajte narodi; počujte, puci! Po Kristovoj naredbi i služeći se riječima što su ih izgovorile same njegove usne, sve vas opominjem: Milost ne možemo steći ako ne podnosimo tegobe; uz mnogu muku treba nagomilati silan trud da bismo postigli najprisnije sudjelovanje u božanskoj naravi, slavu Božjih sinova i potpunu duševnu sreću.’ Isti me poticaj silno nagonio da propovijedam ljepotu božanske milosti. Ono što me pritiskivaše tjeskobom, sililo me da u to uvjeravam i o tome govorim. Činilo mi se da je više nemoguće zadržati dušu u zatvoru tijela, već da je, rastrgavši okove, valja pustiti da ide slobodna sama i s većom pokretljivošću po svemu svijetu te da govori: ’O kad bi smrtnici spoznali kolika li je božanska milost, kako li je lijepa, plemenita, skupocjena; kolika li bogatstva u sebi krije, kolika blaga, koliko veselje i užitke! Nema sumnje, svim bi onda marom i brigom prionuli stjecati sebi muke i poteškoće! Svi bi po svemu svijetu tražili neprilike, a ne bogatstvo. Tražili bi nemoći i muke, da bi stekli neprocjenjivo blago milosti. To je utrženo dobri i zadnji dobitak strpljivosti. Kad bi upoznali tezulju na kojoj se važu da bi se razdijelili ljudima, nitko se ne bi tužio na ’križ i na napore na koje možda nailazi’.«

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.08.2008.

22.08. BLAŽENA DJEVICA MARIJA KRALJICA

Iz Homilija blaženg Amadeja Lozanskog, biskupa: 'Promotri kako je ispravnim uređenjem i prije uznesenja po svemu svijetu zasjalo divno Marijino ime i kako se posvuda o njoj raširio slavni glas i prije nego bijaše na nebo uzneseno njezino veličanstvo. Dolikovalo je, naime, da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije nebo. Dolično je bilo da se rasprostre u nižim stranama, da bi u svetoj punini ušla u nebesko: prenošena od Duha Gospodnjega iz kreposti u krepost, iz jasnoće u jasnoću. Tako je već u tijelu imala predokus budućeg kraljevanja. A prispjevši neizrecivom uzvišenošću k Bogu, sada je bližnjima blagonaklona neiskazivom ljubavlju. Zato joj anđeli iskazivahu službu, zato je ljudi štovahu svojom odanošću. Njoj je pristupio Gabrijel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide kraljicu, a ovi drugi gospodaricu. Jedni pak i drugi bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti. A ona, boraveći u najuzvišenijoj kuli kreposti i kao more puna božanskih darova, vjernom i ožednjelom puku u najvećem je izobilju izlijevala bezdan milosti, kojom je sve nadvisila. Tijelu je, naime, pružala spasenje, a duši lijek, moćna da podigne iz tjelesne i duševne smrti. Tko je ikad od nje otišao bolestan, žalostan ili neupućen u nebeska otajstva? Tko se nije vratio kući veseo i radostan, jer je isprosio od Gospodinove majke Marije što je htio? Obilujući tolikim dobrima, zaručnica, majka jedinog zaručnika, mila i najdraža u raskošima, vrelo razumnih vrtova, zdenac živih i oživljujućih voda koje snažno teku s božanskog Libana - ona je tim nebeskim pritjecanjem dovodila s brda Siona do okolnih izvanjskih naroda rijeke mira i tokove milosti. Kad je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmiste, koji govori Gospodinu: 'Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom.'

- 20:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 19.08.2008.

Sveti Ljudevit - zaštitnik Franjevačkog svjetovnog reda

Pismo svetog Ljudevita sinu, njegova duhovna oporuka »Predragi sine, ponajprije te poučavam da ljubiš Gospodina, Boga svoga, svim srcem i svom svojom snagom. Bez toga, naime, nema spasenja. Sine, od svega se trebaš čuvati što znaš da se Bogu ne sviđa, to znači od svakog smrtnog grijeha, tako da radije moraš dati da te muče svakovrsnim mučenjem nego da počiniš smrtni grijeh. Osim toga, ako ti Gospodin pripusti neku poteškoću, blago je i sa zahvaljivanjem podnesi. Misli da je to za tvoje dobro i da si je, možda, zaslužio. K tome, ako te Gospodin podari bilo kakvim blagostanjem, moraš ponizno zahvaliti, bojeći se da ne postaneš lošiji zbog isprazne slave ili na koji drugi način. Boga ne smiješ napadati ili vrijeđati u njegovim darovima. Rado i pobožno slušaj crkvenu službu. Dok si u crkvi, ne gledaj naokolo rastreseno i ne govori ispraznosti, nego moli Gospodina pobožno ustima ili razmatrajući u srcu. Neka ti je srce blago kad je riječ o siromasima, bijednima i žalosnima. Pritječi im u pomoć prema svojim mogućnostima i tješi ih. Bogu budi zahvalan za sva dobročinstva što ti ih je udijelio i tako ćeš biti dostojan da primiš i veća. Prema podložnicima budi pravedan te se u tom drži crte pravednosti i ne skreći ni desno ni lijevo. Dok nisi siguran gdje je istina, više budi na strani siromaha nego bogataša. Pomno pazi da svi tvoji podložnici čuvaju pravednost i mir. Posebice nek to vrijedi za crkvene i redovničke osobe. Budi odan i poslušan našoj majci Rimskoj crkvi i vrhovnom svećeniku kao duhovnom ocu. Nastoj da se iz tvoje zemlje ukloni svaki grijeh, nadasve pak bogohulstvo i krivovjera. Predragi sine, na kraju te blagoslivljem svim blagoslovom što ga odani otac može podijeliti sinu. Nek te cijelo Trojstvo i svi sveti čuvaju od svakog zla. Dao ti Bog milost da vršiš njegovu volju te ga služiš i častiš. Na taj ćemo način poslije ovoga života dospjeti skupa k njemu da ga gledamo, ljubimo i slavimo bez kraja. Amen.« Pismo kćerki: »Svojoj predragoj kćerki Izabeli, navarskoj kraljici, pozdrav i očeva ljubav! Draga kćerko, jer mislim da ćeš zbog ljubavi prema meni od mene primiti ovo drage volje i radije nego od ikoga drugoga, došao sam na pomisao da ti svojom rukom napišem nekoliko pouka. Poučavam te da ljubiš našega Gospodina Boga svim svojim srcem i svom svojom snagom: jer bez toga ne može vrijediti nijedna stvar, ne može se dobro ljubiti nijedna stvar, a ni pravo ni korisno. Gospodin je onaj kome sve stvorenje može reći: ’Gospodine, ti si Bog moj, komu nisu potrebna moja dobra.’ Gospodin je onaj koji je poslao na zemlju svoga blagoslovljenoga Sina i žrtvovao ga u smrt da nas oslobodi od smrti pakla. Ako ga ljubiš, ti ćeš imati koristi od toga. Stvor koji svoju ljubav drugome daje, a ne njemu, na krivom je putu. Način je na koji moramo ljubiti Boga, da ga ljubimo bez mjere. On je zaslužio da ga ljubimo jer on nas je prvi ljubio. Htio bih da znaš razmišljati o djelima što ih je blagoslovljeni Božji Sin učinio za naše otkupljenje. Imaj veliku želju da mu se svidiš i brižno nastoj kloniti se svih stvari koje bi mu se mogle ne svidjeti. Draga kćeri, ako te progoni bolest, podnosi to drage volje i zahvaljuj Bogu, jer ti je vjerovati da ti on to šalje za tvoje dobro. Ako pak imaš sreću tjelesnoga zdravlja ili što drugo, opet ponizno zahvaljuj Gospodinu. Čuvaj se da tobom ne ovlada oholost ili koja druga opačina!… Ako ti je što teško u srcu, reci to svom ispovjedniku ili drugoj čestitoj osobi! Prema ljudima imaj dobro srce, rado pomaži dijeleći milostinju. Pomaži i one koji su radi Gospodina odabrali siromaštvo. Pazi da budeš savršena u svakom dobru pa da oni koji te vide ili čuju o tebi govoriti, budu potaknuti tvojim dobrim primjerom. Čini mi se kako nije dobro da imaš odviše odjeće i nakita, tobože prema svome staležu. Baš obratno od toga, bit će bolje ako mjesto toga budeš davala milostinju. Nemoj trošiti odviše vremena i brige da se ukrasiš i čuvaj se pretjeranosti u nakitu. U tome je bolje manje nego više…«

- 20:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.08.2008.

17.08.2008.Sastanak bratstva

U nedjelju 17.08.2008 održan je sastanak bratstva. Proveli smo sat vremena u lijepom i vedrom druženju, kako to možete i vidjeti po osmjesima našeg ministra Ilije i brata Damira. Ponovo se sastajemo 31.08.208 u 17 sati. Dođite!!!

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.08.2008.

15.08. UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Sv. Ambrozije (super Magnificat anima mea Dominum) piše: Marijina duša veliča Gospodina i njezin duh kliče u Bogu, jer dušom i duhom odana Ocu i Sinu, pobožnom privrženošću časti Boga, od kojega je sve. Neka u svakome bude Marijina duša da veliča Gospodina, neka u svakome bude Marijin duh da kliče u Gospodinu. Ako je po tijelu samo jedna Kristova majka, ipak po vjeri Krist je plod sviju. Naime, svaka duša prima Božju riječ, samo ako je neokaljana i neporočna te nepovrijeđenom čednošću čuva čistoću. Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice Svoje Odsad će Me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo! Od koljena do koljena dobrota je Njegova nad onima što se Njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu Svoga, kako obeća ocima našim. Spomenuti se dobrote Svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. (Lk 1, 46-55) Magnificat anima mea Dominum, et exultavit spiritus meus in Deo salvatore meo, quia respexit humilitatem ancillae suae. Ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes, quia fecit mihi magna, qui potens est, et sanctum nomen eius, et misericordia eius in progenies et progenies timentibus eum. Fecit potentiam in brachio suo, dispersit superbos mente cordi sui; deposuit potentes de sede et exaltavit humiles; esurientes implevit bonis et divites dimisit inanes. Suscepit Israel puerum suum, recordatus misericordiae, sicut locutus est ad patres nostros, Abraham et semini eius in saecula. (Lc 1, 46-55)

- 21:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 13.08.2008.

14.08. SVETI MAKSIMILIJAN KOLBE - O SVETOSTI

Svetost, dakle, nije raskoš, nije povlastica pojedinaca, ona je nužda Ijudske naravi, našega razvoja, prvi uvjet i cilj našega poziva. Nije li Isus rekao: 'Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac?' Dakako, savršeni toliko koliko je moguće u našoj Ijudskoj uvjetovanosti, u suradnji s Božjom milosti. Konkretno, to se ostvaruje ovako: Božja volja mora postati našom voljom. Zar Ijubav nije podvrgavanje volji i želji Ijubljenoga? To je sve. Tako razumljivo i tako jednostavno. Ali - priznajem - teško ostvarivo! Nemoguće - bez trajnog sudjelovanja s Božjom milosti, bez sredstava koja nam je Gospodin pružio na raspolaganje. A to je molitva, poniznost, poslušnost, razmišljanje u tišini pred Presvetim, odricanje, žrtva, blagovanje Tijela Gospodnjeg...Teško, jest, teško, ali je moguće. Zapamtite: Ne postoji ni jedan herojski čin što ga ne možemo ostvariti uz pomoć Bezgrešne! Ljubimo Boga njezinim srcem! U tome je sva tajna. sveti Maksimilijan Kolbe

- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sastanak novaka

Dana 12.08.2008. poslije većernje svete Mise održan je sastanak novaka. Usprkos velikim vrućinama i sezoni godišnjih odmora, sastanku se odazvao veći broj novaka.

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.08.2008.

11.08.2008. SVETA KLARA ASIŠKA

Čvrsta žena, odličan vođa Klara se rodila 1193. u Asizu, malom gradiću u živopisnoj umbrijskoj dolini u Italiji. Bila je najstarije dijete viteške obitelji di Offreduccio, od oca Favaronea i majke Hortulane. Pred kraj 12. i početkom 13. stoljeća Italija je bila kotao političkih i vojnih svađa. Čitavo je društvo bilo podijeljeno u dvije skupine: maiores i minores (viši i niži). Maiores su bili plemići. Minores su bili bivši kmetovi koji su kasnije postali trgovci, zanatlije i poljodjelci. Ove su dvije skupine bile u neprestanoj međusobnoj borbi za vlast. U svojoj mladenačkoj dobi Klara je izbjegla u Peruđu. Sve dok muškarci nisu okončali svoje međustaleške borbe, žene su živjele pokornički. Hortulana i njezine kćeri, kao uostalom i druge žene uz Klarinu obitelj i prijatelje, postile su, molile, nosile hranu siromasima i posjećivale zatvorenike. Ovo vrijeme trpljenja i egzila postalo je vrijeme duhovne formacije. Mnoge žene koje su živjele s Klarom u Peruđi, uključujući njezinu majku i sestre, kasnije su postale prve Klarine sljedbenice u Svetom Damjanu. Klarina se obitelj 1205. vratila u Asiz. Franjo je upravo bio počeo svoje obraćenje: javno se odrekao svoga oca, započeo obnovu Sv. Damjana i 1208. počeo javno propovijedati. Klarin nećak Rufin postao je jedan od prvih Franjinih sljedbenika. Jedan svjedok, citiran u Aktima Procesa kanonizacije sv. Klare, rekao je da je u to vrijeme Klara otišla čuti Franjinu propovijed, dala mu nešto novaca da gradi crkve i hrani siromašne, te je ugovorila razgovor s njim nasamo. I Franjo i Klara su proživljavali iskustvo Božjeg ulaska u njihove živote, osjećali su kako ih mijenja i zove da se potpuno predaju Bogu. Međusobno se nisu poznavali, bili su vjerojatno uplašeni i nesigurni u sebe. Sigurno je bila utješna milost susresti srodnu dušu i naići na ljudsko biće koje doživljava isti poziv i proživljava iste sumnje. Klarina sestra nam govori (u dokumentu procesa za kanonizaciju) da je prvo Franjo počeo posjećivati Klaru. Jedno od nagađanja je da su žene zamolile Franju da se pridruže njegovu pokretu, stoga je Franjo trebao čvrstu žensku ruku da vodi ostale. Klarino nastojanje oko svetosti bilo je već dobro poznato u Asizu. Ona bi bila savršen vođa. A nevažno je tko je koga prvi posjetio. Bitno je da je Bog imao plan i da su Franjo i Klara bili otvoreni njegovu vođenju. Na Cvjetnicu 1212. Franjo i braća su Klaru primili u kapelu sv. Marije od Anđela (Porcijunkula). Kratko nakon toga premještena je u San Paolo, benediktinski samostan u Bastiji. Ostatak Klarine obitelji nije bio sretan što ona slijedi Franju. S promjenama u društvu, njihova vlast i materijalno bogatstvo počeli su polako slabiti. Klara je bila prelijepa i stoga su se oni nadali da će joj brak donijeti prestiž a obitelji priskrbiti materijalno blagostanje. Slijedili su je u San Paolo s čvrstom nakanom da će je ponovno dovesti kući. Klara je, međutim, na jednom mjestu postavila oltar i to mjesto prozvala samostanom. Dovršila je svoj izbor. Nikada se ne bi vratila natrag. Klarina sestra Katarina, uskoro će biti prozvana Agnezom, pridružila se Klari. Njih su dvije jedno vrijeme živjele sa skupinom beginki (žene sa zavjetima u 13. stoljeću) u Sant'Angelu u Panzu sve dok ih Franjo nije doveo u crkvu sv. Damjana. Ondje im Gospodin dade sestre i njihova zajednica poče ubrzano rasti. Stvaranje budućnosti s povjerenjem Klarina je zajednica nastojala biti potpuno različita od monastičkih zajednica njezina vremena. Sestre su trebale živjeti bez obilnog zemljišnog posjedovanja. Svaka od njih bi u svemu bila ravnopravna drugoj i sve odluke koje se tiču njihova života zajednički bi donosile. Imale bi jednu predstojnicu, ali ona bi se sama smatrala sluškinjom sestara i bila bi voditeljica više svojim kreposnim primjerom nego poukom ili upravljanjem. Klara je savršeno slijedila Franju. Razumjela je njegovu poruku i proživjela čitav svoj život čineći tako. Franjo je umro mlad. Klara ga je nadživjela 27 godina. Ostala je čvrsta, održavajući ideal, usprkos Franjinoj odsutnosti i ponekad neslozi među njegovom subraćom. Crkva je siromaštvo njezina života ocijenila previše zahtjevnim. Pregovarala je s papom i radila na tome da joj se Pravilo odobri prije nego što umre - 10. kolovoza 1253. Većinu svoga života Klara je proživjela u bolesti. Nije se tužila jer je radije liječila druge. Živjela je zatvorenim načinom života unutar uskih zidova malog samostana u Asizu. Ipak, njezinu je priču upoznao čitav današnji svijet. Klarin primjer nas poziva Klara je bila žena molitve, i čitav je svoj život proživjela u žarkoj vjeri u Boga jer je znala da je on ljubi. Nije joj trebalo mnogo materijalnog bogatstva jer je vjerovala da će se Bog pobrinuti za sve njezine ovosvjetske potrebe. Bog nikada nije dopustio da klone. Živjeti takvim načinom života zahtijeva duboku vjeru, ali svatko tko pokuša živjeti oviseći samo o Božjoj dobroti, ubrzo nauči radost jednostavnosti. Panika blokira slobodu i zamagljuje moć zapažanja. Življenje u jednostavnosti pomaže izgrađivanju stava ili želje da se bude nenavezan. Takav čovjek vrlo brzo usvoji životnu mudrost. Oni koji žive jednostavno nauče živjeti otvorenih ruku: cijeniti dobivene darove, ali isto tako i biti spremni napustiti jedno mjesto te ići u drugo kad je to potrebno. Kontemplativni život je Klari bio povod da živi jednostavno. Da bi se pronašlo mjesto za susret s Bogom, potrebno je biti siromašan. Istinsko siromaštvo dolazi iz nutrine i samo pojedinci u siromaštvu čine obitelji i zajednice siromašnima. Čini se da najveći životni poziv u sebi uključuje siromaštvo. To zahtijeva iskrenost prema sebi, priznanje navezanosti na materijalno i na svijest privlačnosti vlasti i privilegija, sklonosti kojima smo svi izloženi. Hrabrost je nužna ako se želi biti siromašan; treba prepoznati potrebu za obraćenjem i ne biti preuzetan u tome. Obgrljivanje unutarnjeg siromaštva može napraviti potpuni preokret u životu. Premda okrenuti naporima, mi - kao i Klara - moramo priznati da je područje nesavršenosti također područje milosti. Naša vlastita borba s grešnošću poučava nas u strpljivosti i opraštanju. Obraćenje je jedini put preobrazbe. Siromaštvo oslobađa i olakšava kršćanima da se suoče s križem. U iskustvu križa, mi - kao i Klara - bivamo preobraženi. Klara nam, u pismu Ermentrudi, veli: Ljubite Gospodina i Isusa, koji je bio raspet za nas, iz dubine svoga srca, i neka misao o Njemu nikada ne napusti vaš um. Neprestano razmišljajte o tajni križa. Ne bojte se, kćeri moje! Bog, koji je vjeran u svim svojim riječima i svet u svim svojim djelima, izlit će svoj blagoslov na vas. On će biti vaš pomoćnik i najbolji savjetnik. Bog je naš spasitelj i naša vječna nagrada. Patnja je sastavnica života. Nitko joj ne može izbjeći, ali se valja potruditi i pronaći način kako se prema njoj odnositi. Klara je svoje kćeri preporučila Kristu raspetome. Najprije bi se pomolila raspetom Isusu i meditirala evanđeosko izvješće muke. Ovo, na prvi pogled, može izgledati kao nezdrav i mučan stres ili glorifikacija patnje. No, to nije bila Klarina namjera. Klara je znala da bi je sudjelovanje s Isusom u patnji prenijelo s onu stranu patnje u duboko ostvarivanje Isusove ljubavi. Prepoznavanje takve ljubavi stvara žarku želju da se bude s Raspetim. Ukratko, nema obgrljivanja križa koje ne vodi barem znakovima uskrsnuća! Sv. Klara nije bila mučenica. Ona nije išla tražiti trpljenje. Međutim, ona je bila otvorena patnji, željela ju je susresti. Znala je da će je pratiti milost i da će joj ona dati potrebnu snagu i hrabrost. Ona će joj omogućiti gledanje sebe drugačijim očima i pronicanje u dubine koje samo Bog može dotaknuti. Klara je naučila da se opredjeljenjem za križ u cijelosti otvara Bogu koji poučava o dubinama ljubavi. Ova povezanost s Bogom ujedinjuje ljude. Naša patnja se dijeli s drugima. Zajedno se učimo supatnji i ljubavi ugledajući se na Isusa. Klara je napisala četiri pisma Agnezi (Janji) Praškoj, češkoj kraljici, koja je postala živa Klara. (Klarina sestra Agneza je poznata kao Agneza Asiška.) U svom trećem pismu Agnezi ona piše: Duša istinski vjerne osobe je divnija od samog neba; nebesa i ostatak stvaranja ne mogu obuhvatiti Stvoritelja i samo je vjerna duša mjesto Božjeg prebivališta i prijestolja. Kao što se slavna Djevica djevicâ materijalno skrbila o Isusu, tako se i mi, slijedeći njezine stope, posebno one siromaštva i poniznosti, možemo, bez sumnje, uvijek hraniti Njegovom duhovnošću u našim krhkim i djevičanskim tijelima. Ozbiljno uzimanje ove riječi, upućene svetoj Agnezi, ljudima bi promijenilo životni tijek i njihov pogled ne samo na sebe nego i na druge oko sebe. Odgovor leži unutra. Ostvarenje ovog prebivališta Božjeg poziva na poštovanje i ispravno vrednovanje onoga što jesmo. Klara je htjela da sestre na sebe gledaju kao na hramove Božje, zrcala Kristova i objavu Duha Svetoga. To nas poziva da odražavamo samilost koju smo vidjeli oslikanu u Isusu. To je isti Isus, kako to vrlo jasno znamo, koji prebiva u našem bližnjemu. Naši bližnji su također hramovi Božji, zrcala Kristova i objave Duha. Naš Bog prebiva u svakom od nas i svatko je od nas jedinstvena slika Božja. Kao i Marija, pozvani smo rađati Boga za bližnjega, u život unositi stvarnost Božje prisutnosti. Služenje se ostvaruje tek u potpunom predanju drugome. Služenje, u Klarinom smislu, je poziv da se bude odsjaj Božje dobrote za bližnjega. Unutar svakoga od nas, kako jasno svjedoči Klara, nalazi se sjemenka koja očekuje svoje klijanje. Ovo je vizija koju je imala Klara zajedno s Franjom, vizija koju su oboje crpili iz Evanđelja. To je vizija svjetla koju je siromašna Klara usvojila, ali jedna od onih koja može osvijetliti sliku Crkve u ovom novom stoljeću. preuzeto iz "Svijetla riječi" 2003 god

- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Molitvena grupa Kraljice Mira

Svake subote poslije svete Mise sastaje se molitvena grupa. Svi zainteresirani su pozvani da nam se pridruže. Dobro nam došli!

- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.08.2008.

Božje milosrđe

Često u našem vjerničkom životu kažemo: "Bog neka ti bude milosrdan!" Kako se očituje Božje milosrđe u životu sv. Franje? U knjižici p. Francesco Marchesi "Gospodine što želiš da učinim?", otkriva nam Božje milosrđe u Franjinom životu. "Franjo i dalje moli i traži, sve većim žarom, Božje milosrđe, to jest, moli da bi upoznao i razumio svoj poziv. Bog mu iskazuje milosrđe kad mu otkriva svoju volju. Upoznati vlastiti poziv znači iskusiti Božje milosrđe. MILOSRĐE- nije "ljubav po mjeri", to je ljubav koja nas preobražava, obnavljajući nas iznutra. To je ljubav koja daje novi život, koja nam otvara vrata vječnosti. To je ljubav bez granica, bez mjere, apsolutna, okrenuta svima i svakome. Milosrđe je poput sunca koje izlazi i svima daje život, dobrima i zlima. Milosrđe je ljubav koja nam uvijek daje mogućnost da počnemo ispočetka, to je ljubav puna nade. Onaj koji prima milosrđe, neizlječivi je optimist, taj drugima daje radost, povjerenje, nadu. Božje se milosrđe kod Franje očituje u činjenici što mu Bog otkriva njegov poziv, poslanje. POZIV – POSLANJE Uz poziv uvijek je vezano i neko poslanje, neki zadatak, jer Bog nas poziva s namjerom da nas nekamo pošalje. Ništa nije žalosnije za čovjeka od činjenice da ne zna što bi radio ili da nama nikakva posla. Bog preko raspetog u crkvici svetog Damjana povjerava franji zadatak – poziv. Bog je želio pokazati da mu je Franjo potreban. Bog želi reći da treba i tebe da bi izgradio svoje kraljevstvo, upravo onako kao što treba proroke, Mariju i apostole. FRANJIN ODGOVOR Njegov odgovor, "Rado ću to učiniti Gospodine!" , je poput milozvučne glazbe, kao pjesma koja će ga pratiti kroz čitav život. Da, jer tko prima Božje milosrđe, tko s njime surađuje, taj ne može da ne pjeva neprestano, čitavim svojim životom i čitavim svojim bićem. STREPNJA I ČUĐENJE Kako Franjo odgovara? Sa strepnjom i čuđenjem! To je ona strepnja i čuđenje svojstvena onome tko dođe u dodir s Bogom. To je taj karakterističan stav onoga koji je primio Božje milosrđe. Tu strepnju i čuđenje trebali bismo osjećati čitav život jer nas Bog neprestano obasipa svojim milosrđem. tako je bilo sa Franjom, strepnja i čuđenje pred darovima prirode, prema svemu stvorenju i prema milosti. Franjina strepnja i čuđenje preljeva se u hvalu i slavu, poput svete Klare koja na kraju svoga života moli: "Blagoslovljen budi Gospodine, jer si me stvorio!" pater Ivan

- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.08.2008.

Tražim samo milost da te ljubim

Na današnj dan spominjemo se svetoga Ivana Marije Vianney. Molimo i mi s njim za milost da Boga sve to više ljubimo Ljubim Te, Bože moj, i jedina moja želja je ljubiti Te do zadnjeg časa mog života. Ljubim te, beskrajno ljubezni Bože, i htio bih najradije umrijeti iz ljubavi prema Tebi, negoli živjeti samo jedan čas a da te ne ljubim. Ljubim Te, gospodine, i jedina milost koju tražim je da Te vječno ljubim. Ljubim te, Bože moj, i ne želim Nebo nego zbog radosti da ću te savršeno ljubiti, ljubim Te, beskrajno dobri Bože, i bojim se Pakla samo zato jer u njemu nema nikada slatke utjehe Tebe ljubiti. Bože moj, ako moj jezik ne može u svakom trenutku govoriti da Te ljubim, želim da Ti to moje srce ponavlja svaki put kad udahnem. Sveti Ivan Marija Vianney

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.08.2008.

Umijeće malih koraka

Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđanja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno. Molim Te za razum da održim suzdržanost i i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu. Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji. Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro prolaziti. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni prijatelji života – uz koje rastemo i zrijemo. Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu. Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva rečena. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru. Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega. Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”. Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba. Nauči me umijeću malih koraka. Antoine de Saint Exupery

- 13:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 01.08.2008.

Jutarnja molitva

Slavim Te, Oče Nebeski na početku ovog novog dana. Budi hvaljen i slavljen po svom stvoru koga si po svojoj volji, a po Majčinoj želji, stvorio i udahnuo mi besmrtnu dušu. Primi mene, moju besmrtnu dušu i moje tijelo! Sebe stavljam u Tvoje Očinske ruke i daj mi milost da te danas slavim, hvalim i proslavim i dopusti mi da se jednom , po Tvojoj volji, vratim u Tvoj očinski dom! Slavim Te , Isuse Kriste, Sine Oca vječnoga. Budi hvaljen i slavljen od mene grešnika za koga si umro na križu, prolivši svoju predragocjenu krv. Hvala Ti, Isuse, što si me otkupio i oprostio mi sve moje grijehe. Slavim Te, Duše Sveti, Ti ljubavi Oca i Sina. Slavim Te sa svetom Crkvom, koju Ti Duše posvećuješ i uvijek iznova rađaš svetost u Kristovoj Crkvi. Slavim Te, Presveto trojstvo, Bože koji si jedan u tri Božanske Osobe i zajedno sa Blaženom Djevicom Marijom, Majkom našeg Gospodina Isusa Krista, iskazujem Ti hvalu i slavu i ljubav što si nam se kao Ljubav objavio. Slavim Te Bože i zahvaljujem Ti što si Blaženu Djevicu Mariju, Isusovu Majku, dao da bude i naša draga i ljubljena Majka. Ona me majčinski ljubi i brine se za svu svoju djecu neizmjernom ljubavlju i vodi nas u spotnaju Božanske Ljubavi Budi hvaljen i slavljen Bog u vijeke. Amen!

- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.