četvrtak, 31.12.2009.

Sretna nova godina

Svoj braći i sestrama i svim ljudima dobre volje, sretnu novu godinu, obilje radosti i Božjeg blagoslova želimo. Sretna nova godina! Mir i dobro

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.12.2009.

JASLICE U FRANJEVAČKOJ CRKVI U SLAVONSKOM BRODU

- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.12.2009.

BOŽICNI POKLON HRVATA IZ VANCOUVERA

Na blagdan Nevine dječice primili smo još jedan dar od Hrvata iz Vancouvera. Gospodin Drago Jakic se svojim donacijom pridružio obiteljima iz Vancouvera koje su pomogle obiteljima s brojnom djecom da ovaj Božić bude radosniji. Od svega srca im zahvaljujemo. Mir i dobro

- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 26.12.2009.

Čestitka duhovnog asistenta

Draga braćo i sestre, Proslavljamo naš najljepši kršćanski blagdan, Božić, rođenje Isusa Krista Gospodina. Sveti Otac Franjo proživljava svoj Božić u Grecciu, sa djetešcem Isusom u naručju. Bilo je to proživljavanje Betlehemske radosti u mistici. Mi, Franjini sinovi i kćeri, molimo i želimo Gospodina Isusa doživjeti u ljubavi svojih srdaca. Ljubimo maloga Isusa i nosimo ga u svojim rukama i u svojim srcima! Sretan Božić želi vam fra Ivan, duhovnik

- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.12.2009.

Čestitka služitelja Bratstva

Draga braćo i sestre, Ove smo godine brojnim manifestacijama proslavili 800. obljetnicu nastanka Franjevačkog reda. Još jednom smo se jasno podsjetili na "milosne početke", sa ciljem, da njima nadahnuti, vjerno kročimo svojim životnim putovima "slijedeći stope Gospodina našeg Isusa Krista, po primjeru svetog Franje i prve braće". Franjo i braća bit će nam i ubuduće inspiracija i nadahnuće u ostvarenju naših životnih poziva. U ovoj godini, proglašenoj godinom svećenika, i dalje ćemo promatrati Franju koji ljubi Gospodina i Crkvu, iskazujući posebno poštovanje prema svećenicima Rimske Crkve "po čijim se rukama izlijevaju rijeke milosti na Božji narod". Zaista, On, rođen u Betlehemu od Djevice Marije, danomice se za nas rađa na svakoj svetoj Misi i to po rukama i molitvama naših svećenika. Nezamjenjivog li dara! Jačajmo se u zajedništvu našeg Mjesnog bratstva da bismo, svatko osobno, bili Franjina braća i sestre u svojim obiteljima, župama, na radnom mjestu i u društvu. Neka nam Blažena Djevica Marija i sveti Franjo pomognu da svatko od nas ispuni Božju volju u svome životu. Sa ovim mislima i željama, vama braćo i sestre iz FSR-a i svim ljudima dobre volje ĆESTIT BOŽIĆ I SRETNU NOVU 2010. godinu od srca želi vaš brat i služitelj Ilija Gašić

- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.12.2009.

Kako čestitati Božić

Kad bližnjima, prijateljima kažeš sretan Božić trudi se pritom misliti i reći: Budi sretan jer je Božić! Budi sretan jer je ovo blagdan velikog događaja koji vrijedi za sav svijet. Budi sretan jer je to blagdan koji se i tebe tiče! Isus Krist, rođeni od Djevice za spas svijeta rodio se i za tebe. Došao je da ti budeš sretniji, da tvoj život bude ispunjen smislom i radošću. Budi sretan jer od časa Isusova dolaska na ovoj zemlji ima prostora za ljubav i poštovanje. Budi sretan jer je Isus postao čovjekom da bi svima bio bratom; jer je Isus postao čovjekom da bi svi ljudi bili autentični i istiniti u svojoj stvorenosti i poslanju. U Isusu i po Isusu svi smo sada međusobno braća i sestre s neizrecivim razlogom za međusobnu ljubav. Zato budi sretan: jer smiješ osjetiti vlastito dostojanstvo i hrabrost da ljubiš svoje bližnje; a jednako tako smiješ osjetiti i toplinu onih koji te okružuju. Božić je blagdan radi kojeg ću se truditi da učinim sve što će ti pomoći da budeš sretniji; radi kojeg ću se truditi da ne učinim ništa čime bih te mogao rastužiti. Sretan ti bio ovaj blagdan koji najavljuje sreću! SRETAN BOŽIĆ! Kad prijateljima kažeš sretna Nova godina, nastoj pritom misliti i reći: Neka ti ova godina u koju stupamo bude nova. Ne želim da zaboraviš na vrijeme koje je iza tebe. Onda bi zaboravio i na sebe, na svoje korijene, i na mene i na naše prijateljstvo i ljubav. Zato ako želiš temelje za sretnu novu godinu, zahvaljuj najprije za sve što si primio u godini koja je upravo prošla. I prije godinu dana stajao si pun nade i radosnog iščekivanja pred godinom koja je upravo prošla. I prije godinu dana želio si mnogima da im godina bude sretna. Vjeruj da te riječi i takve želje nisu isprazne i da ima sigurno puno toga što je u toj godini koja je minula bilo dobro. Tek zahvalan za proteklu godinu možeš pošteno i iskreno željeti sebi i drugima oko sebe sreću za godinu koja nastupa. Neka ti je sretna i blagoslovljena. Trebat će ti puno vjere i snage. Trebat će ti povjerenja u ljude i ustrajnosti u dobru. Trebat će ti ljubavi. Želim ti sretnu novu godinu! To znači da smiješ u traganju za srećom i na mene računati! Smiješ me smatrati prijateljem. Bez tebe ne mogu biti potpuno sretan, a želim da i ti osjetiš kako želim svojom čestitkom samo osigurati tvoju sreću u novom vremenskom razdoblju. Budi sretan. Neka ti je nova godina trajno nova, neka ne zastare nadanja i želje. Neka ne zastari hrabrost i ljubav. Budi nov iz dana u dan u ovoj novoj godini milosti Gospodnje. SRETNA TI BILA I BLAGOSLOVLJENA OVA 2010. GODINA! fra Zvjezdan Linić

- 20:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 22.12.2009.

MISA POLNOĆKA U FRANJEVAČKOJ CRKVI

24.12.2009. U 20 SATI MALA POLNOĆKA 24.12.2009U 24 SATA SVETA MISA POLNOĆKA Na Božić su svete Mise kao nedjeljom, u 7 sati, 8,30 sati, 10 sati i 11,30 sati i u 18,30 sati. Mir i dobro

- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.12.2009.

Svete ispovjedi u Franjevačkoj crkvi u Slavonskom Brodu

21., 22. i 23.12.2009 svete ispovjedi su u jutro od 6 do 7 sati i poslije podne od 17 do 19,30 sati Na Badnjak 24.12.2009 svete ispovjedi su od 6 do 12 sati. Mir i dobro

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 19.12.2009.

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42 i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1, 39-45) Koliko smo danas željni blagovjesnika onima koji su se tek začeti i koji će se roditi? S kojim osjećajem i strahovima ili radostima stojimo pred budućnošću onih koji su tek začeti ili koji se rađaju, pa i pred budućnošću današnje mladosti? Danas, kad se nalazimo u vremenu krize duha i krize zemlje (kozmosa), gdje je spas da se ipak bude optimistički prema budućnosti? Željni smo i potrebni osobe i osoba poput Marije koja nosi Boga u svojem srcu i u svojoj utrobi, a nema drugo ništa (nema izvanjskih dobara, nema ni prebivalište). Bog je prisutan u njezinom tijelu i njezinoj duši. Sigurno ne može biti u tijelu ako prije nije u duši. Nama je danas problem, što nije božanski duh prisutan niti u duši, a pogotovu nije u tijelu. Tijelo (čovjek) bez duha je zastrašeno, bez budućnosti, bez radosti, bez vizije. Možda se danas pred Marijinim 'plodom' zdvaja kao i sv. Josip. Da li je to istinski božanski spas ili obmana? Josipovo zdvajanje prihvaćanja Isusa je tip zdvajanja čovječanstva. Je li njegov zov, njegovo prihvaćanje istinsko božansko objavljivanje, ili nesigurni ljudski govor. Još smo mi u "starom svijetu", iako se Isus rodio pred dvije tisuće godina, ali se još nije rodio ni začeo u mnogim ljudima, mnogim srcima. Evanđeoska je poruka: samo dobrota i ljubav otvaraju čovjeka i čovječanstvo da u njih uđe božanski duh. Svi drugi pokušaji (ako se zaobiđe ljubav i dobrota) često su razine svakodnevnice, 'ljudski'. Spoznaja Boga ocrtana je u Bibliji kroz susret dviju žena (Marije i Elizabete). Jedna žena (Elizabeta) tip je čovjeka koji već zdvaja da može učiniti nešto novo, da može poroditi, druga žena (Marija) je tip čovjeka koji vjeruje i sadržaj vjere i budućnosti nosi u samoj sebi. Bogatstvo je u nama – Bog je u nama. U susretu – prijateljskom – prepoznaje se Boga. Zato Božić upućuje ljude jedne prema drugima. Na prijateljske susrete. Marija nas podučava da nema razloga u 'veličini' da se drugome ne primaknemo. Ljudi se susreću, a ne veličine. Možda su baš veliki tako ponizni i skromni, a oni napuhani veliki uopće nisu ljudski veliki. Čovjekova veličina je u njegovoj dobroti. A svatko zna da nam je svima potrebno još dobrote i plemenitosti. I još nešto svim ljudima Marija posvješćuje: drugome treba nositi radost i život. Svi smo mi tražitelji radosti i Boga. Dobrota spoznaje Boga. Ako ne zamjećujemo običan ljudski život (bremenite majke) i ako se njemu ne radujemo, kako ćemo se radovati i primijetiti Boga Isusa koji prolazi put ljudskog života. Božićna 'igra' nosi puno veću poruku negoli je sam događaj Isusova rođenja. Ona poklapa cijeli ljudski život izrečen na jedan idiličan način. Isusa treba poistovjetiti sa svim ljudima, kao i Mariju. Tu je izrečena poruka odnosa prema životu, rađanju, prijateljstvu, razumijevanju i nerazumijevanju, skromnosti i bahatosti. jedan božanski događaj poklapa cijelu ljudsku povijest, sve živote i sva ljudska ponašanja. Budućnost pripada onima koji povjeruju Dobroti. Ti će dočekati i doživjeti Božić. U njima će zaigrati novi život, novi čovjek. Ne radi se o nekom naivnom vjerovanju nego o najozbiljnijem predanju i zakoraku u Budućnost. Još smo mi starozavjetni i nikako se ne damo da povjerujemo kao Elizabeta kojoj se činilo da je sterilna i ostarjela.., a ipak se rodio novi život (Ivan Krstitelj) od skoro 'otpisane' osobe. Možda smo i mi kao Elizabeta prije povjerovanja, sad je vrijeme da prijeđemo u stanje vjerovanja Bogu i ljudima. Marija je tip žene nade i dobrote, a Elizabeta tip žene potištene i uzvjerovale. Marijan Jurčević, OP

- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.12.2009.

BOŽICNI POKLON HRVATA IZ VANCOUVERA

Župljani župe Bezgrešnog srca Marijina iz Vancouvera (Immacoulate Heart of Mary, Croatian Roman Catholic Parish, Vancouver) poslali su donaciju za obitelji s brojnom djecom i obitelji u potrebi. Od srca im zahvaljujemo na njihovom velikodušnom poklonu. Mir i dobro Draga braćo i sestre, Primite ovaj dar kao znak ljubavi prema vama i svevišnjemu nam ISUSU KRISTU, čije ćemo rođenje uskoro proslaviti. Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Božić. Vaši Hrvati iz Vankuvera Župa Immaculate Heart of Mary, Vancouver Canada Posebeno vas pozdravljaju obitelji koje su pomogle da se ovaj prilog prikupi. To su obitelji: I. Zubic, S. Skoko, M. Skoko, J. Mandic, M. Rukavina, M. Dakovic, D. Misic, M. Coric i K. Bozic

- 18:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.12.2009.

SVETI IVAN OD KRIŽA - TAMNA NOĆ DUŠE

POGLAVLJE 9. O ZNAKOVIMA PO KOJIMA SE POZNA DA DUHOVNI ČOVJEK IDE PUTEM NOĆI OSJETA ILI PUTEM ČIŠĆENJA OSJETA 1. - Budući da suhoparnost često može nadoći, ne zbog noći ili čišćenja osjeta, nego - ili zbog grijeha i nesavršenosti, ili zbog mlakosti ili zlovolje i lošeg raspoloženja dat ćemo ovdje neke znakove po kojima se može raspoznati da li suhoparnost ovisi o čišćenju ili o kojem od spomenutih drugih uzroka. Po mojem su mišljenju za to tri glavna znaka. 2. - Prvi je da čovjek, kao što ne osjeća ugodnost i utjehe u Božjim stvarima, tako je ne osjeća niti u kojoj od stvorenih stvari. Jer kad Bog postavi dušu u tamnu noć zato da joj otvrdne i očisti osjetne požude, ne pušta joj da nade zadovoljstva ni u kojoj stvari. Po tome se pozna da suhoća i odvratnost vrlo vjerojatno dolaze do grijeha ili zbog nanovo počinjenih nesavršenosti: jer, da je tako, osjećala bi se u naravi kakva sklonost ili volja da se uživa u kakvoj drugoj stvari različitoj od Božjih. I zaista, kad god se naši osjeti prepuste kojoj nesavršenosti, odmah ostaju prema njoj skloni malo ili mnogo, već prema osjećaju kojim su se prepustili. Uza sve to, budući da odvratnost prema nebeskim i prema zemaljskim stvarima može proisticati i od nekakvog neraspoloženja ili turobnosti, koja često ne da naći užitak ni u kojoj stvari, potreban je i drugi znak. 13 3. - Drugi znak da se radi o spomenutom čišćenju jest da čovjek redovito obraća svoju misao k Bogu tjeskobnom pomnjom i brigom, u strahu da mu ne služi nego da se vraća natrag, jer vidi da su mu stvari Božje odvratne. Jasno je da takva dosada i suhoća ne proizlazi iz mlakosti, jer je svojstvo mlakosti upravo u tom da ne daje važnosti Božjim stvarima i da se za njih ne brine. Između suhoće i mlakosti postoji velika razlika. Mlakost donosi ne malu lijenost volje, mlitavost duha i nemarnost u službi Božjoj, dok jednostavna suhoća tamne noći donosi sa sobom redovitu skrb i tjeskobnu sumnju da li služimo Gospodinu. Suhoća, premda je katkad pojačana turobnošću ili drugim neraspoloženjima - kako se stvarno dešava - ipak proizvodi svoj učinak u čišćenju osjeta, jer ovi ostaju lišeni svakog užitka, a skrbnom su mišlju upravljeni prema Bogu. Kad se, naprotiv, radi o turobnosti, sve svršava u odvratnosti i u mukama naravi, bez onih dobrih želja što prate suhoću čišćenja u kojoj, premda je osjetni dio veoma utučen, slab i mlitav za rad zbog toga što u radu nalazi malo zadovoljstva, duh je uza sve to pripravan i jak. 4. - Uzrok je ovoj suhoći u tom što Bog prenosi dobra i snagu od osjeta na duh; i što osjeti, jer svojom naravnom snagom nisu sposobni za stvari višeg reda, ostaju napušteni, suhi i prazni. Osjetni dio nije vičan na ono što je čisti duh, pa onda kad tijelo okusi duh, osjetni dio ostaje mlak i oslabljen u djelovanju, a duh se, primajući vlastitu hranu, jača i postaje budniji i skrbniji negoli je bio prije u pažnji da se ne iznevjeri Bogu. No u početku, zbog novosti stvari, duh ne osjeća odmah duhovne radosti, nego suhoću i odvratnost, jer imajući do sada svoje nepce priviknuto na osjetne užitke, on uvijek na njih gleda. K tome, budući da duhovni okus nije pročišćen i osposobljen za tako profinjen užitak nego tek treba da bude malo pomalo osposobljen putem tamne noći, ne može još osjetiti užitak duhovnog dobra nego osjeća suhoću i odvratnost zbog pomanjkanja naslade ko prije nije uživao tolikom lakoćom. 5. - One koje Bog počinje voditi ovim pustinjskim osamljenostima slični su sinovima Izraelovim koji, premda su primili od Gospodina nebesku hranu što je u sebi sadržavala svaku slast prema želji svakog pojedinog, ipak su više osjećali pomanjkanje egipatskog mesa i Iuka na koji su bili navikli, negoli nježnu slatkoću anđeoske hrane, tako da su se tužili i plakali za onim prostim jelom, dok su imali pred sobom nebeski kruh. Do takve skrajnosti dolazi niskost naše požude da čini te žudimo za svojom bijedom, a neraspadljiva nebeska dobra da nam budu odurna. 6. - Ali, ponavljam, kad suhoća proizlazi iz čišćenja osjetne požude, premda na početku duh zbog netom navedenih uzroka ne nalazi užitka, ipak crpi jakost i srčanost za rad iz onoga što prima kao duhovnu hranu, to je počelo motrenja tamnog i suhog za osjete, tajanstvenog i skrivenog čak i onomu koji ga posjeduje. Ovo motrenje, što stvara suhoću i prazninu u osjetima, redovito daje duši skionost i želju da stoji sama i u miru, tako da ne može ni htjeti da razmišlja o kojoj posebnoj stvari. Kad bi se tada oni kojima se to događa znali staviti u sveti mir, oslobodivši se od skrbi bilo kakvog unutarnjeg ili vanjskog posla, bez brige da rade bilo što, unda bi u ovoj zaboravi i odmoru na sladak način osjetili unutarnju okrepu. Ova je okrepa tako nježna da se obično ne osjeti kad se želi i nastoji osjetiti, jer - ponavljam - ona djeluje u najvećem miru i zaboravi i kao zrak koji nam pobjegne kad ga hoćemo stisnuti u šaku. 14 7. - U ovom smislu možemo razumjeti riječi što ih Zaručnik u Pjesmi nad pjesmama govori Zaručnici: Odvrati oči svoje od mene, jer me zbunjuju. Bog zaista postavlja dušu u ovo stanje na taj način i vodi je putem tako različitim negoli prije, da - ako ona hoće da radi svojim moćima - ometa posao što ga Bog obavlja, mjesto da pomaže, dok se prije događalo posve protivno. Uzrok je tomu što sada u ovom stanju motrenja, to jest kad duša od razmatranja prelazi u stanje naprednih, Bog u njoj radi i zato joj vezuje unutarnje moći ne puštajući joj ikakvog oslona u razumu, niti ugodnosti u volji, niti reda u pamćenju. U to vrijeme ono što duša može od svoje strane dati služi samo da poremeti unutarnji mir i djelo koje Bog u ovoj suhoći osjeta obavlja u duhu: djelo, duhovno i nježno kakvo jest, koje se vrši na tih i miran način te daje neko unutrašnje zadovoljstvo posve različito od svih prijašnjih užitaka, koji su bili odveć opipljivi i osjetni. Ovo je mir koji - kako kaže David - Bog govori duši: Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir ... da je učini duhovnom. A sad pređimo na treći znak. 8. - Treći znak po kojem duša može poznati da se nalazi u čišćenju osjeta jest to da - ma što činila od svoje strane - ne može više razmatrati ni razmišljati služeći se osjetnom maštom, kako je to običavala. Bog joj se počinje podavati, ne više putem osjeta preko razmatranja u kojem je duša razglabala i sastavljala misli, nego putem čistoga duha u kojem nema susljednog razmišljanja, do kojega ne mogu doprijeti ni izvanji ni unutarnji osjeti nižeg dijela. Stoga moć predočivanja i mašta ne nalaze oslona u bilo kakvom razmišljanju, niti će u buduće moći u razmišljanju stati na čvrsto tlo. 9. - U ovom trećem znaku treba primijetiti da ta zapreka i suhoća duševnih moći ne dolazi iz kakvog lošeg raspoloženja; jer u takvom slučaju, kad prođe to raspoloženje koje nikad nije trajno jednako, duša se uz malo marljivosti odmah vraća na stanje da može ono što je prije mogla, i njezine moći nalaze o što će se osloniti. Ali tako se ne dogada u čišćenju osjeta, jer kad je duša počela u njega ulaziti, za nju sve više i više raste nemogućnost da razmatra svojim moćima. Istina je da isprva kod nekih nije tako neprekidno da im se ne bi dopustilo katkad kakvo razmatranje (tim bolje po njih, jer zbog njihove mlitavosti nije zgodno da budu odbijeni najednom); uza sve to je ipak istina da sve više i više idu dalje u tam čišćenju udaljujući se od osjetnih vježbi, ako uopće imaju poći dalje. Tako velim, jer kod onih koji ne idu putem motrenja stvari se razvijaju na posve drugi način. Kod njih noć suhoće ne običava biti u osjetima neprekidna, nego je sad imaju, sad ne : te sad ne mogu razmatrati, a sad opet mogu kao prije: jer Bog ih postavlja u ovu noć samo da ih vježba i ponizi i da preobrazi njihove osjete, zato da ne idu dalje s lošom lakomošću u duhovnim stvarima, a ne zato da ih povede na put duha ili do motrenja. I dobro treba naglasiti da ne dovodi Bog do motrenja sve koji se promišljeno vježbaju na duhovnom putu, dapače niti polovicu, a razlog je poznat samo njemu. Zato 15 ovima nije dao da bi mogli potpuno odalečiti osjete od razmišljanja i zaključivanja, nego samo kadikad i za neko vrijeme, kako smo rekli.

- 08:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.12.2009.

Treća nedjelja došašća

10 Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11 On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12 Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" 13 Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14 Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15 Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16 Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17 U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18 I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. (Lk 3, 10 – 18) Ivan Krstitelj poziva na krštenje, a to znači na obraćenje, na preobrazbu. Uočio je da je nemoguće početi 'mesijansko vrijeme' ako ljudi ostanu isti, 'stari'. 'Stari čovjek' očito ne zamjećuje božanski dolazak, ne zamjećuje ni božansku poruku, pa čak ni one koji na to pozivaju. Znamo također da je čovjek Jedno biće. On je biće tijela i duha, ali jedno biće. Stoga nema obnove bez potpune preobrazbe. Traži se 'zaokret' u tijelu i duhu. Potrebno je krštenje tijela i duha, potrebna je radikalna preobrazba. Nekada izgleda da mi prihvaćamo neku preobrazbu ili samo tijela ili samo duha. Dok se ne dogodi potpuna preobrazba nema niti stvarne preobrazbe, obraćenja. Idući ususret Božiću (primičući se blagdanu Isusova utjelovljenja) potrebno nam je pripraviti se u tijelu i duhu. Što bi to značilo obnoviti se u tijelu? Evo baš nam današnje evanđelje govori o stupnjevitoj preobrazbi. Za sve ljude vrijedi: pomagati (dijeliti) s drugima materijalna dobra. Dijeliti s gladnima i golima. To nam ne ide samo od sebe. Potrebno je nekako na sebi izvršiti 'agresiju'. U svima nama drijema egoizam. Potrebno je početi savladavati svoj egoizam na razini tijela i duha. Svi se mi trebamo 'učiti' dijeliti materijalna dobra, pa darivati i samoga sebe. Nikome to ne ide samo od sebe. A isto tako kad se 'nauči' dijeliti materijalna dobra otvara se neizreciva mogućnost i bogatstva duha. Blagdan Božića ubrzava nas i upozorava da ne budemo kršćani i humani u duhu a ne i kršćani i humani u tijelu (materijalijama). Tijelo očituje duh, a duh djeluje preko tijela. Onima koji obnašaju zajedničke službe postavljen je upit i uputa što danas trebaju raditi da se priprave 'za bolja vremena' (za Boga). Sve su te službe određene u svojoj odgovornosti i u svojoj vlasti. Nitko nema više vlasti negoli odgovornosti. Odgovornost i vlast su proporcionalni. Opasnost je da se ne prijeđu ovlaštenja. Niti se od 'podložnika' može tražiti veća podložnost nego li što je odgovornost (to je zakon) niti se smije prijeći u vlast. Na ovome planu vladaju velika prekoračenja i nejasnoće, pa i anarhija. Sada 'Ivana' slušaju i ljudi koji su na vlasti pa je dobro da ga i razumiju. Dobro je da razumiju ovlasti i obaveze. I kršćane i nekršćane, vjernike i nevjernike vreba opasnost preuzimanja više ovlasti i zahvaća ih nagon za dominacijom. Moglo bi se reći da je svatko pri nekoj 'vlasti' i da svatko treba postati svjestan da ne prijeđe svoja ovlaštenja koja proizlaze bilo iz roditeljske 'ovlasti' bilo iz institucijske. Čovjekova je srž u njegovom duhu. Ako se čovjek ne preporodi u duhu sva druga ponašanja bit će nešto površno i ne događa se potpuni zaokret. U ljudskom duhu se 'legu' sva dobra , sve ljubavi, ali i sva zla i nedjela. Najvažnije jest da se čovjek preobrazi u duhu, da bude kršten u duhu. Zato Ivan Krstitelj i naglašava da on pripravlja samo izvanjski, a Bog je onaj koji preobražava dubinu. Tu u dubini i jest Božje mjesto, ali tu može biti i smetnja Bogu da ne bude u čovjeku (Cf. M. Eckhart). Čovjekova punina i sreća nalaze se u srcu i rastu iz njega. Međutim, potrebno je srce oplemeniti da bude što sličnije Bogu (Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku!) Kad je čovjek sličniji Bogu tada je bliži i čovjeku. Čovjek i čovječanstvo su na Božjoj vijači. Zbiva se dijeljenje 'žita' od 'pljeve'. To sami u sebi moramo omogućiti, ali i cijelom svijetu. Pročistimo svoja srca da bi se u njima rodi Bog Isus. On dolazi, no hoće li naći zatvorena naša srca - našu dušu? Marijan Jurčević, OP

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.12.2009.

ZDRAVO BUDI, MARIJO

- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.12.2009.

Bezgrešno začeće

Borba je čovjekov život na zemlji. Ta je borba započela još u iskonu, u raju zemaljskom, s riječima koje je Bog uputio, nakon čovječjeg otpada od Boga, zmiji: »Neprijateljstvo stavljam između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti satirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu.« Od tada je na zemlji stalna borba između dobra i zla. Od tada se u nama stalno uroćuje jedno protiv drugoga, tijelo protiv duha i duh protiv tijela. Neprestano smo u napasti da biramo ono što je tjelesno, što je ograničeno i što ispunja samo naš trenutni doživljaj slatkoće i zadovoljstva, što ispunja naše požude ali ne i našu dušu i naš smisao. Neprestano smo u opasnosti da izdamo vlastitu budućnost, da se spustimo s pijedestala humanosti na nečovještvo, da izdamo čovjeka, da nam budu stvari važnije od ljudi, tijelo važnije od našeg duha, novac i interes važniji od naše savjesti. U opasnosti smo da pomislimo kako je važnije što ljudi o nama misle, negoli što o nama misli Bog. Bojimo se ljudskih sudova, a zaboravili smo na Božji sud. No, samo je Božji sud konačan, tek on nas može do kraja opravdati ili raskrinkati naše laži i dvoličnosti. Svi se mi rađamo s ograničenošću i mrakom u duši. Svima nam je savjest od iskona opterećena i od početka smo u bijegu pred Bogom. Crkva nas uči da se u ljudskoj povijesti pojavila jedna jedina žena koja je od početka bila oslobođena tog mraka u duši, oslobođena krivice, grijeha i osude, oslobođena istočne krivice. Bila je to Marija iz Nazareta, zaručnica Josipa, drvodjelje, iz grada Nazareta, majka Isusa iz Nazareta. Začećem se i rađanjem prenosi istočna krivica na potomstvo. Pred Marijom iz Nazareta stali su grijeh i krivica. Tu je prekinut lanac boli, patnje, krivnje i neprijateljstva s Bogom. Kroz nju se Bog spustio među nas da bude čovjeku drug, prijatelj, suradnik i pomiritelj. Kroz nju je Bog pružio ruku čovječanstvu. Stoga je Marijin sin, Isus Krist, mogao biti rođen bez grijeha. On je bio nama u svemu jednak, osim u grijehu, kaže sveti Pavao. Nevinost je naša čežnja. Mitologije, religije, filozofije, književna djela i poezija izriču čovjekovu čežnju za svijetom u kojem nema krivnje, gdje ne vlada nehumanost, gdje nevinost poput svjetla obasjava svakog čovjeka. Naslućujemo da smo nekad mogli dijalogizirati s Bogom, šetati se s njime i drugovati, da je negdje u iskonu, u praskozorju čovječanstva, bilo razdoblje u kojem su nebo i zemlja bili združeni, u kojem su Bog i čovjek mogli drugovati, i kad je čovjekov osmijeh bio širok i ničim ugrožen. Nakon toga je iskopan izvor otrova, mržnje, svađe, rata, boli, patnje i krvavih sukoba. Približiti se nevinosti u nama, djetinjoj odanosti i povjerenju jest zapravo mogućnost svijeta bez rata, bez okršaja i mržnje. Sve je to ideal, poput zvijezde Sjevernjače prema kojoj možemo usmjeravati svoje životne brodove da stignemo u luku. Ideal nije nešto irealno, ali se ne može postići ljudskim sredstvima. Njegovo ostvarenje leži u rukama Boga. Naše susretanje s Bogom i prijateljevanje s njime leži u našim rukama. Već sada, ovaj trenutak, možeš početi razgovarati s Bogom, te ćeš vidjeti da je i nemoguće ostvarivo. Svi snovi čovječanstva, i snovi tvog osobnog života ostvarivi su čim pogledaš u oči Stvoritelja, vječnoga i svemogućeg Oca našega. Kao što nam je Bog postao blizu osobito u našem ratu, tako je i Marija na osobit način bliza baš hrvatskom narodu. Marijina svetišta rasprostranjena su u svim krajevima naše države. No, zanimljivo je da se u zadnjem desetljeću čitav svijet naučio izgovarati hrvatske riječi kao što su: Gospa, mir, pokora, post, molitva -preko slučaja Međugorje. Taj je fenomen senzibilizirao naš osjećaj za stvarnost Isusove Majke, Blažene Djevice Marije. Ne možemo pobjeći od svoje sudbine i od povijesnog trenutka koji nam je u ruke stavio neke povijesne zadatke. Isus nas je upozoravao, a njegove riječi ponovno je podcrtao Drugi vatikanski sabor, da je potrebno čitati znakove vremena i prema njima osluškivati što Bog čini. Neka se svjetla koja su se upalila nad našom domovinom i čovječanstvom nikada ne ugase, neka donose mir, nadu i bolja vremena. To može i poruka ove svetkovine Bezgrešnog začeća. Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"

- 16:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 04.12.2009.

Sveti Nikola

Dan sv. Nikole je dječji blagdan. No, uza sve krivotvorenje koje je taj svetac doživio tijekom vremena, bilo bi važno naslutiti pravu tajnu toga čovjeka. Nikola je u Rusiji uz Mariju najviše čašćen svetac. Očito su ljudi njime toliko očarani kad ga uvijek iznova prikazuju na svojim ikonama. I ja imam u svojoj sobi ikonu sv. Nikole. Tu se susrećem s čovjekom koji je postao ljubav, potpuno i sasvim, zrači blagost i dobrotu. Nikola predstavlja očinski brižna čovjeka koji se zauzima kad su ljudi u nevolji, koji ima sućuti, i pomaže nenametljivo. U mnogim ga krajevima drže nekim koga mogu zazvati u svojoj osobnoj nevolji. Pogledamo li legende koje obavijaju njegovu osobu, sve one imaju duboko značenje za naš život. Kad Nikola osjeti da siromašan susjed želi prodati svoje tri kćeri u javnu kuću, baca tri puta zaredom grumen zlata kroz prozor da bi svaka kći imala dostatno miraza za udaju. Osjeća koja je to muka za oca, iskoristiti svoje kćeri da bi sam preživio. Shvaća da bi kćeri mogle poći svojim putovima da ih otac više ne bi upotrebljavao za vlastite svrhe. Nasuprot negativnoj slici oca, Nikola predstavlja sliku oca koji oslobađa svoju djecu, koji im omogućuje slijediti vlastitu čežnju. Neka žena požuri u crkvu da se uvjeri u glasine da je Nikola izabran za biskupa. Kad se vraćala natrag kući, nađe dijete koje se jako približilo štednjaku i sasvim izgorjelo. Donese ga Nikoli. Taj blagoslovi dijete. I ono opet ozdravi. Tu je majka ta koja zanemaruje svoje dijete jer joj je radoznalost važnija. Toliko je zaokupljena sobom da zaboravlja na svoje dijete. Nikola zastupa kao čovjek-otac ovdje i majku, on ima i materinske crte. Stvara ozračje u kojemu dijete može ozdraviti. Nikola se zauzima i za tri nevino osuđena građanina. Otima krvniku mač i traži od suca da obznani razloge osude. Sudac se baca dršćući na koljena i priznaje svoju krivnju i ujedno moli da stvar ne dođe do cara. Nikola se slično zauzima i za tri glavna careva čovjeka. On je pravedan čovjek. Ne može gledati da se ljude nevino osuđuje. On je otac koji je pravedan prema svakome od svoje djece, koji svakome osigurava pravo da bi mogao ispravno živjeti. Kad sebe pogledaš u svjetlu tih legenda, možeš se pitati gdje svoju djecu ili prijatelje koristiš za sebe i gdje ih oslobađaš, gdje zanemaruješ svoju očinsku ili majčinsku stranu. A Nikola hoće i tebe ohrabriti za ono tvoje očinsko i majčinsko. U tebi je arhetipska slika oca koji stoji uz druge i hrabri ih za život. U tebi je ta slika majke koja drugima dariva zaštitu i dom, koja ih hrani i liječi njihove rane. I u tebi je taj čisti i pravedni čovjek koji vidi nevolju drugih. Običaj, da na blagdan sv. Nikole obdarimo druge ljude slatkišima, ima itekako smisla. Nemoj gledati samo na sebe, nego i na sve one koji trpe zbog gorčine svoga života. Možda Nikola probudi i u tebi maštovitost kako im možeš zasladiti život.

- 15:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.12.2009.

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

1Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2 za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3 On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4 kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5 dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6 svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.(Lk 3,1-6) Evanđelje nam uokviruje povijesnu situaciju pojave Ivana Krstitelja. Imenuje sve vladare političke i duhovne. Zemlja je okupirana i razočarana. Skoro im se nameće pitanje, da li ih je i Bog ostavio. I u tome tragičnom i depresivnom stanju Izraelskoga naroda 'dođe Riječ Ivanu u pustinji…' Bog ih nije ostavio iako su potlačeni. Oni vjeruju u Boga, oni se nadaju 'obećanjima' i 'zakletvama' očevima (patrijarsima). – Iako je vrlo teško vjerovati 'pozitivnim' obećanjima kada je sudeći po događajima sve govorilo obrnuto. To je poteškoća vjernosti u kriznim vremenima. Ipak se zbivanje ne događa slučajno. Postoji vlastita odgovornost pojedinca i zajednice. Kao što postoji akumulacija dobra tako postoji i akumulacija zla. Ivan poziva na obraćenje, ako se hoće prijeći 'pustinju', ako se hoće izići 'iz pustinje'. Potrebno je imati druge kvalitete nego li što je se imalo u 'ropstvu'. Potrebno je očistiti se od svojih grijeha. Kad bi ovaj Ivanov poziv sad aplicirali onda bi on prema meni izgledao ovako: Mi trebamo postati svjesni da smo dospjeli u ovu 'pustinju i ropstvo' također svojom krivnjom i svojim grijesima. I sad smo 'čuli glas poziva' – trebamo se obratiti, trebamo postati bolji, plemenitiji i humaniji. To od nas traži Bog i svijet. U ovome slučaju mi ne smijemo upasti u mrežu i metodu zločinaca, pa radi njihovih zločina početi činiti iste stvari. Zlo se ne dokida zlom. To je stari princip, iako nam je ljudski razumljivo da se na zlo reagira zlom, ali to ne može naći svoje opravdanje ni u božanskom planu a niti u humanim odnosima. Da bi iz čovjeka i naroda progovorilo dobro i plemenitost, da bi se rasplamsala ljubav, potrebno je odbaciti sve što ne valja, potrebno je očistiti se od zla i obmana, potrebna je zajednička svijest. Potrebno nam je poravnati mnoga razdijeljenja, potrebno je poravnati mnoge račune, potrebno je potisnuti iz sebe mnoge predrasude, potrebno je potisnuti mnoge egoistične interese, potrebno je očistiti se od svojih i zajedničkih grijeha. Bez tog pročišćenja nikada nećemo izići 'iz pustinje'. Ako se geografski i iziđe ne će se izići sadržajno, a to znači da smo uzalud lutali i ginuli u pustinji. Potrebno je čovjeku da sam sa sobom poravna račune. Znano je da se Božić ne sastoji u proslavi, iako je i to, nego u 'ispunjenju' božanskim sadržajem. A za to je potrebno iz sebe odstraniti mnoge razdiobe, mnoga 'brda' koja nas dijele jedne od drugih. (kako to Ivan poetično opisa). Preobrazba svijeta započinje od pojedinca. Iz pojedinaca se razvija stablo dobra i zla. Bog dolazi pojedincu i preko njega se očituje zajednici. To je očit slučaj s Ivanom Krstiteljem. A potpuna objava dogodila se kroz Isusa Krista. Čovjekova budućnost može se stvarati samo na principu 'božanskih' kvaliteta. Bez božanskih 'kvaliteta' ne možemo prepoznati ni Boga ni čovjeka. Potrebno je da iz sebe izbacimo sve ono što 'smeta' Bogu da u nama Bude prisutan. I na koncu, potrebno nama je da shvatimo da smo također odgovorno zalutali u svoju pustinju. Ima našega grijeha u našoj konfuznoj situaciji, ali mi se također svega toga možemo osloboditi. Optimistički smo otvoreni prema našim budućim danima. U nama je božanska nada. Imamo nadu koja nas vodi prema Božiću, prema obećanoj zemlji. Tu nadu također trebamo 'hraniti' svojom zauzetošću. Očistiti se svega što nam smeta da se nada ostvari. Za tjedan smo bliži Božiću, a dobro bi bilo da smo i svojom osobnošću bliže Bogu. Kao vjernici znamo kojim putom trebamo ići da se susretnemo s Bogom, da čujemo njegov glas i da on bude u nama. Otklonimo sve što nam smeta da idemo tim putom. To od nas traži Ivan Krstitelj, to je tražio od svojih suvremenika. Vjerujem da smo čuli njegov poziv, ali i da ćemo poći za tim pozivom. Ivan i njegov poziv nadilaze povijesni kontekst. On (poziv) je upućen svakom čovjeku i trajno ima svoju vrijednost. Potrebo je u sebi poravnati put. Mi smo skloni trajno tražiti razloge izvan sebe, a osobito u drugima. Pred nama su božanske stvarnosti i ne strašimo se žrtava i odricanja koja su potrebna da se dođe do Boga. Marijan Jurčević, OP

- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 01.12.2009.

O ANTIFONE

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.