Free Hit Counter
Free Hit Counter









RASPORED SVETIH MISA U FRANJEVAČKOJ CRKVI U SLAVONSKOM BRODU:

SVAKI DAN U 7 I 18,30 SATI


NEDJELJOM U 7; 8,30 ; 10 ; 11,30 I 18,30 SATI







ponedjeljak, 31.08.2009.

Franjevačko hodočašće u svetište sv. Ive u Podmilačju 30.08.2009.

Brate i sestro!
Veliki jubilej osamstote obljetnice franjevačkog reda zaslužuje pozornost ne samo franjevaca nego i cijele Crkve i svih ljudi koji cijene što su franjevci kroz dugih osam stoljeća učinili u vjerskom, kulturnom ili nekom drugom području.
Po cijelom svijetu odvijaju se u ovoj prigodi jubilarna slavlja. Nije malen broj onih koji su se kroz tri godine od 2006.-2009. Na različite načine pripravljali da svečano proslave prva franjevačke početke i milost koja je potekla preko franjevačke karizme. Zaista zadivljuje što je sve učinjeno u tom pogledu.
Franjevke i franjevci u hrvatskom narodu, pod geslom Idi Franjo popravi moju kuću! Pokrenuli su također niz događanja kojima su obilježili ovaj jubilej. Ta us događanja imala u prvom redu duhovni sadržaj. Njih su pratili i drugi poticaji kojima se željelo posadašnjiti i preutemeljiti franjevačku karizmu za ovo naše vrijeme. Rijetko koji narod ima razloga slaviti franjevaštvo kao hrvatski narod. I danas spadamo među najfranjevačkije narode na svijetu.
No, cilj današnjeg slavlja nije kititi se svojom slavnom prošlošću nego učiniti nešto da i mi danas budemo sve više nošeni istinskim Franjinim duhom. Jer , i on nas opominje da se ne uznosimo zaslugama drugih nego da sami slijedimo uzvišene primjere.
Stoga je odlučeno da se zajedničko slavlje svih jubileja svetog Franje održi upravu u Podmilačju, svetištu sv. Ive. Ima više razloga za takvu oduku. Zemljopisni položaj i mogućnost prihvata velikog broja vjernika nisu bili jedini razlog. Htjelo se, naime, katolicima u Bosni i Hercegovini na ovaj način dati podrška da ostanu na svojoj zemlji te da i daje svjedoče one vrijednosti koje su tu stoljećima, uz potporu franjevaca, življene.
Brate i sestro, dobro došli u Podmilačje!neka vas prate darovi Mira i dobra!

Fra Josip Sopta
Predsjednik konferencije
Južnoslavenskih provincijala































































- 19:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 26.08.2009.

30. kolovoza središnja proslava 800. obljetnice franjevačkog pokreta i Reda.

U nedjelju 30.08.2009., provincijali OFM BiH i Hrvatske i Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH, a povodom 800. obljetnice franjevačkog pokreta i Reda, organiziraju hodočašće u Svetište sv. Ive u Podmilačju.

- Program:
10.30 -- kratko predstavljanje franjevačkih zajednica
11.00 -- svečana sveta misa koju predvodi fra Josip Sopta, provincijal provincije sv. Jeronima iz Zadra


Pozivamo sve koji žele ići na hodočašće da se što prije jave p. Ivanu.

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 25.08.2009.

Zaključna proslava 800. obljetnice franjevačke karizme



Pod geslom "Franjo, idi i popravi moju kuću" u Zagrebu će se od 17. do 19. rujna održati zaključna proslava 800. obljetnice franjevačke karizme.

U četvrtak, 17. rujna s početkom u 20 sati u crkvi Svetoga Križa u Sigetu na programu će biti svečani koncert na kojem će sudjelovati Pjevački zbor "Josip Štolcer Slavenski", Klapa Nostalgija, Novo svitanje, Nonet franjevaca konventualaca, VIS Prijatelji, Berislav Blažević, Andelko Igrec, Emilio Kutleša, fra Ivan Matić, Rene Medvešek, fra Šimun Šito Ćorić. Voditelji koncerta bit će Tanja Popec, Anja Šovagović Despot i Joško Ševo.

Drugog dana zaključne proslave u petak, 18. rujna od 20 do 24 sata također u crkvi Svetoga Križa u Sigetu bit će molitveno bdjenje koje predvodi fra Zvjezdan Linić.

Svečano liturgijsko slavlje u subotu, 19. rujna u 10 sati u zagrebačkoj katedrali predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.08.2009.

Sveta Ruža Limska

Ruža je u 20. godini života obukla odijelo dominikanske trećoredice. Ono je nije dijelilo od svijeta, već joj je dalo još veći ugled da u svome rodnome gradu, idući među ljude, čini dobro svake vrste. Kraj svega toga našla je uvijek vremena da sate i sate moli i razmatra. Molitvu bi prekidala ručnim radom, u kojem je stekla veliku vještinu.

Enrique Dussel spominje tri veoma značajna djela što ih grad Lima duguje svojoj velikoj svetici. Ona je osnovala prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi. Sama svetica u svom pismu od 5. svibnja 1613. piše o tom ocu Jeronimu Bautisti ovo: "Dragi oče, htjela bih govoriti jezikom anđela da izvijestim o izvanrednoj milosti koju mi je Gospodin, bez mojih zasluga, udijelio. Na svoju veliku želju mogla sam utemeljiti samostan moje majke Katarine Sienske." Ona je sama za tu nadasve hvale vrijednu ustanovu pronašla mjesto, zacrtala planove gradnje te prikupila potreban novac, a što sve govori o njezinoj velikoj poduzetnosti.

Njezino je drugo djelo stalna služba siromasima. Na to je poticala i svoju majku ovim riječima: "Majko, nemoj odviše paziti da svoju odjeću ne zamažeš gnojem bolesnika. Daleko su nečasnije oni okrutni krvnici svojim pljuvanjem okaljali lice moga Spasitelja."

I napokon, treće djelo Ruže Limske bijahu misije te nam u tome i danas može poslužiti kao lijep primjer misijske svijesti i zalaganja za misije. Iz svega se navedenoga vidi da je Ruža Limska bila velika duša. Iako je živjela samo 31 godinu, u malo vremena učinila je mnogo, ispunivši u kratko ono što bi dostajalo i za jedan dugi vijek. Umrla je 24. kolovoza 1617. ponavljajući u agoniji neprestano ove riječi: "Isuse, Isuse, ostani kod mene!" Papa Klement X. proglasio je 12. ožujka 1672. Ružu Limsku svetom kao prvi cvijet svetosti novoga svijeta. Svetica je pokopana u Limi u samostanu Rosario. To je u tom gradu najveći dominikanski samostan. S njome su pokopana još dva sveca: sv. Martin de Porres i sv. Ivan Macias, obojica dominikanci.

- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 21.08.2009.

22.08.2009. BLAŽENA DJEVICA MARIJA KRALJICA




Zdravo, Kraljice



Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo.

K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.

K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.

Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas

te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.

O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.08.2009.

30.08.2009. Hodočašće u Podmilačje.

U sklopu proslave 800. obljetnice utemeljenja Franjavačko reda, Konferencija južnoslavenskih provincijala, u suradnji s Vijećem franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, organizira hodočašće u Podmilačje 30. kolovoza 2009. s početkom programa u 10 i 30 sati.
Ovim hodočašćem, uz sudjelovanje svih ogranaka Franjevačke obitelji te svih drugih muških i ženskih redovničkih zajednica i vjernog puka Božjeg, želi se obilježiti ovaj veliki jubilej Franjevačkog reda.

Pozivamo sve koji su zainteresirani za hodočašće u Podmilačje da se prijave kod patera Ivana.

Polazak 30.08.2009. u 6 sati. Povratak u većernjim satima.


Mir i dobro

- 17:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 14.08.2009.

Marijino Uznesenje

Hvaljen Isus i Marija, poštovani čitatelju. Neka te prati i vodi mir i dobro.

Razmatramo o Marijinu uznesenju na Nebo, koje slavimo 15. kolovoza " pučki rečeno Velika Gospa. Je li to Marijin bijeg? Ne! Je li to Marijin biljeg? Da!

Božji biljeg, pečat Očeve naklonosti zbog Marijine suradnje. Jer Ona se stalno izdizala iznad svoje volje, otvarajući se volji Božjoj. Volji koja radi samo dobro.

To nije apsolutistička volja, tiranska volja. Bog nije zavidnik, Bog je dobrohotnik. I onda kad mu u gorčinama svojim pripisujemo koješta, Njegova ljubav je strpljiva. Dopustio je da Njegove umjetnine, čovjek zvani muško i žensko, smiju sagriješiti. Nije im uskratio slobodu. A onda je u poniznosti kad je došla punina vremena, pokucao na vrata volje ponizne djevojke iz Nazareta, Marije, da je pita za suradnju, za novo stvaranje.

I dogodilo se novo stvaranje. Da je rekla «Ne», ne bi se dogodilo. Ali rekla je «Da» i zato je stalno bila uznesivana, duhom, u Božje srce. Tijekom cijelog svog života i u dobru i u zlu i u zdravlju i u bolesti, i u mraku i na svjetlu, i u patnjama i u gorčinama i u radostima. I u bolima i u zanosima. Stalno je bila otvorena za Božji naum i Bog je našao najbolju suradnicu u Njoj.

Je li umrla pa onda Uznesena ili je živa Uznesena, teolozi još nisu načistu s time, ali znamo da svojim odlaskom k Bogu dušom i tijelom, dakle nerastavljeno tako da joj tijelo ne trune u grobu. Jer nije htjela da išta od Božjih planova trune neprihvaćeno od Nje. I zato je Majka milosrđa, zato je Majka koja nas povlači u Nebo konopcima, slatkim konopcima ljubavi, savjeta pravih i zdravih.

Trpi naše boli, zagovara za nas, žarko nas preporučuje Ocu, od kojega dolazi svako dobro, i pomaže nam da se u nama duhovno rodi Isus. I da nas On uznosi ali ne bahatošću uznošenja nad braću nego poniznošću služenja braći radi Boga, a ne kao bogovima.

Marijo, majko naša, hvala ti što nas iz Neba zoveš u Nebo, da ne zaboravimo biti djeca Božja. Hvala ti na neizrecivoj ljubavi, zauzimanju, upornosti da nas pronađeš, poput izgubljene ovce, da nas dovedeš Pastiru naših duša, svome i našem Isusu.

Bila blagoslovljena u sve vijeke zajedno s tobom, poštovani čitatelju!.

Fra Miroslav Bustruc

www.katolici.org

- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.08.2009.

SVETI MAKSIMILIJAN KOLBE: Ne postoji ni jedan herojski čin što ga ne možemo ostvariti uz pomoć Bezgrešne! Ljubimo Boga njezinim srcem! U tome je sva tajna.

Maksimilijan Kolbe je roden 7. sijecnja 1894. u Zdunska-Wola u Poljskoj kao sin pobožnih roditelja Julija Kolbea i Marije Dabrowska. Zdunska-Wola je mjestance u blizini industrijskoga grada Lodza, u središnjoj Poljskoj. Na krštenju je dobio ime Rajmund. Majka ga je opisala kao "živa djecaka, okretna i pomalo nestašna", ali medu njezinom djecom "kao najposlušnijeg i najponiznijeg". Jednog mu je dana zbog neke laži majka rekla ove rijeci: "Djecace moj, ako se ne promijeniš, ne znam što ce jednog dana biti od tebe!" Te su ga majcine rijeci tako potresle da je smjesta odjurio u obližnju crkvu te se pred Gospinim likom isplakao. Tada je doživio jedno misticno iskustvo u kojem mu je nebeska Majka pružila dvije krune: bijelu i crvenu, pozvavši ga da jednu odabere. Mali je desetgodišnjak odabrao obadvije. One su nekom prorockom znakovitošcu oznacivale njegovu buducnost: svetost i muceništvo.
Kad mu je bilo 13 godina, pristupio je manjoj braci konventualcima. Dobio je redovnicko ime Maksimilijan. Klasicne je nauke dovršio u njihovu samostanu u Lavovu. Godinu dana nakon polaganja zavjeta poslan je u Rim na Medunarodni serafski kolegij. Filozofiju je slušao na Gregorijani te g. 1915. ondje i doktorirao, dok je teologiju slušao na Papinskom fakultetu sv. Bonaventure, postigavši takoder doktorat iz nje. Bio je zareden za svecenika 28. travnja 1918., a vec sljedeci dan služio je svoju mladu misu u crkvi S. Andrea delle Frate, na oltaru Djevice od cuda. Mladi se Kolbe tada odmah dao na konkretnu akciju. Osnovao je 16. listopada 1917. uvecer Vojsku Marije Bezgrješne, u koju se kao prvi clanovi uclaniše šestorica njegove subrace studenata, sa znanjem i odobrenjem njihova poglavara o. Stjepana Ignudija. Svrha je Vojske "raditi na obracenju grješnika, krivovjeraca, raskolnika, nevjernika itd., a osobito slobodnih zidara, zatim vlastito posvecenje clanova i svih drugih pod zaštitom BDM Bezgrješne i Posrednice milosti". Vojska je Bezgrješne dobila konacno crkveno odobrenje u sijecnju 1922., kad se Maksimilijan vec nalazio u svojoj domovini Poljskoj. Vrativši se g. 1919. po završenim naukama u Poljsku, Maksimilijan se svim silama dao na širenje Vojske Bezgrješne, želeci je proširiti po cijelome svijetu. Njegov je pothvat - kako to lijepo rece kardinal Piazza - "imao čar romana i razmjere cuda". Svetac je po cijelome svijetu želio osnivati "gradove Bezgrješne", u kojima ce se nalaziti redovnici-konventualci, dobro organizirani, provideni tiskarom, koja ce knjigama i casopisima pomoci ostvarivanje velikoga apostolskoga programa. Zalaganju oca Kolbea duguje se Niepokalanow - koji je osnovao u studenome g. 1927. Taj se Gospin grad nalazi 40 km udaljen od Varšave, povezan s njome željeznickom prugom. Kraj sve te silne djelatnosti Kolbe je bio duboko uvjeren da se napredak Niepokalanowa ne može mjeriti po njegovim djelima, vec po vjerno proživljavanoj duhovnosti pred ocima Imakulate. Zato je svojoj subraci i suradnicima govorio: "Tražim da budete sveti. Svetost nije luksuz, vec najjednostavnija dužnost. I nije teška… [to više budemo sveti, to ce uspješniji biti i naš apostolat. On mora biti iz obilja naše punine." Grad Bezgrješne o. Kolbe je osnovao i u Nagasakiju, u Japanu. Onamo je došao u travnju 1930. Grad se Bezgrješne na japanskom zove Mugenzai No Sono. Kad se Kolbe s cetiri subrata iskrcao u Nagasakiju, krenuli se prema mjesnoj katedrali. Došavši u dvorište nasuprot katedrale, nadoše ondje kip Bezgrješne. Izgledalo im je kao da ih ona ocekuje. Otac Kolbe je uskliknuo: "Ako smo našli nju, sve ce biti dobro." Tada je na celu Crkve stajao Pio XI., koji je silno razbudio misijsku svijest, dobivši castan naslov "papa misijâ" ili "misijski papa". U taj pijevski misijski pokret htio se sada u Japanu ukljuciti i otac Kolbe. Svojim je suradnicima rekao: "Mi vojnici Bezgrješne moramo imati svoje misije. U njima ce biti mnogo poteškoca, no mi se uzdamo u Nju. Ona ce nam za tu svrhu poslati mnogo zvanja." Tek što su došli u Japan, o. Kolbe i njegovi suradnici osjetiše blagoslov Bezgrješne. Neki im je bogati Japanac poklonio kompletnu modernu tiskaru i novac za smještaj. Stvar upravo nevjerojatna. Sveti Maksimilijan se g. 1936. definitivno vratio iz Japana u Niepokalanow u Poljsku te radio na što boljoj nutarnoj i vanjskoj organizaciji prvoga grada Bezgrješne. Nijemci su 1. rujna 1939. umarširali u Poljsku s jedne, a Sovjeti s druge strane. Zemlju stigoše teški dani i godine. Vec 19. rujna 1939. Kolbe se našao u preventivnom logoru u Amlitzu, na poljsko-njemackoj granici. Pušten na slobodu mogao se baš na blagdan Bezgrješne iste godine vratiti u svoj Niepokalanow. No vec je 17. veljace 1941. opet bio uhicen i odveden u zloglasni zatvor Pawiak u Varšavi. Ostavio je nedovršenu teološko-asketsku raspravu o Bezgrješnom zacecu. Iz Pawiaka je 28. svibnja iste godine odveden u koncentracijski logor Auschwitz. Dok se još nalazio u Pawiaku, obucen u svoj redovnicki franjevacki habit, opasan krunicom, pristupio mu je jedan od zapovjednika zatvora, uhvatio za raspelo na krunici, postavivši mu pitanje: "Vjeruješ li u to?" - O. Kolbe je hrabro odgovorio: "Da, vjerujem!" - a divljak ga je cušnuo. Taj se prizor triput ponovio, a Kristov je mucenik svaki put hrabro posvjedocio svoju vjeru u raspetoga Krista. Došavši u Auschwitz, bio je lišen svoga redovnickoga, a obucen u logoraško odijelo, postavši jednostavno broj 16.670, s ostalim svecenicima opredijeljen za 17. blok prisilnih radnika. Bio je izložen strašnim šikanacijama koje podnese herojski strpljivo sa smiješkom na usnama. Kad mu je jednom natovarenu teretom neki logoraš htio priteci u pomoc i malo olakšati breme, o. Kolbe mu je rekao: "Nemojte se izlagati i primiti zbog mene batine, meni pomaže Bezgrješna pa cu svoj teret nositi sam." Jednom je drugom zgodom izjavio: "Za Isusa Krista spreman sam trpjeti još i više. Sa mnom je Bezgrješna, ona mi pomaže." Jednom je Poljaku logorašu u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspjelo pobjeci. Za osvetu osudeno je 10 drugih logoraša na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan je od njih bio poljski podcasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu mjesto nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolicki svecenik!" - Zamjena je prihvacena i o. Kolbe, mucenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osudenima u bunker gladi. Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. papa Ivan Pavao II.

- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.08.2009.

Sveta Klara - domjenak 11.08.2009.


























- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.08.2009.

Sveta Klara Asiška

Rado se kaže da je Klara, žensko lice franjevaštva i da se ona osjeća kao biljčica blaženoga Oca, jedinog pravog osnivača franjevačkog reda.
Klara se rodila g. 1193. kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.

Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.

Kasnije sv. Franjo smjesti Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostadoše do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana - kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.

Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, no brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu, osobito pak za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri.

Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje. Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseći u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše.

Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sačuvani. Slikari prikazuju svetu Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. Očito aluzija na čudo sa Saracenima.

- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.08.2009.

11.08.2009.Sveta Klara Asiška

U utorak slavimo blagdan svete Klare Asiške. Pozivamo sve članove i simpatizere na većernju svetu Misu u ponedjeljak i u utorak kako bi proslavili ovaj veliki franjevački blagdan.

Sve vas pozivamo na domjenak u utorak poslije svete Mise.

Dobro nam došli!

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 07.08.2009.

Sveti Dominik Guzman

Sveti Dominik Guzman rođen je 1171. godine u Caleruegi, u Kastiji, u vrijeme kada su Arapi držali pod svojom upravom više od trećine Pirinejskog poluotoka. Bl. Jordan Saski nam pripovijeda da je njegova majka prije nego ga je začela imala viđenje “da u svom krilu nosi psa koji u gubici nosi plamteću zublju, a zatim, izlazeći iz majčine utrobe, činilo se da će zapaliti sav svijet. Time se predviđalo da će dijete što će ga začeti biti znamenit propovjednik, lajanjem svete pouke probuditi duše u grijesima zaspale, te će po cijelom svijetu rasuti oganj što ga je Gospodin Isus došao donijeti na zemlju.” Kada mu je bilo pet godina, njegovi roditelji, Srećko i bl. Ivanica od Aze, povjerili su ga njegovom ujaku svećeniku na odgoj, no prije toga, njegova je majka imala još jedno viđenje u kojem ga je vidjela da “ima mjesec na čelu, što je jamačno predoznačavalo da će on biti svjetlo narodima”. Dominik je sa svojim ujakom ostao do četrnaeste godine kada odlazi na katedralnu školu u Palenciji gdje kroz narednih desetak godina proučava filozofiju i teologiju. Već tada se očituje njegova velika ljubav prema siromasima, jer je, u vrijeme kada je zavladala velika glad, prodavao svoje skupocjene i vrijedne knjige kako bi nahranio gladni puk kazavši pri tom kako nije mogao učiti iz mrtvih koža dok oko njega živi ljudi umiru od gladi. Mnogi ljudi su, potaknuti ovim njegovim primjerom, pokušali slijediti ga ili barem davati veću milostinju. Glas o njegovoj dobroti i velikodušnosti ubrzo je dopro i do biskupa Osme, Diega, koji je bio prior Zbora regularnih kanonika u Osmi. Dominik je i sam postao članom toga Zbora te njegov potprior.


Dominik je također gorljivo radio na obraćenju duša, a jedan od Dominikovih i Diegovih najuspješnijih pothvata bilo je obraćenje skupine žena albigenške sljedbe. Nakon što ih je preobratio, sv. Dominik je za njih u Prouilleu osnovao samostan i to je postao prvi samostan Drugoga dominikanskog reda, ali ujedno i prvi samostan Dominikanskog reda uopće. Dominik je bio njihov zakonodavac, otac i duhovni vođa i to po odobrenju biskupa Diega.
Nakon Diegove smrti, Dominik je sam nastavio propovijedati i tako se nekoliko godina borio protiv krivovjeraca sve više i više uviđajući potrebu da osnuje prosjački red koji će se propovijedanjem boriti protiv krivovjeraca. Dominik je ozbiljno razmatrao to pitanje i 1215. godine bio je spreman za osnivanje Reda. Tada ih je tuluški biskup sabrao u bratstvo propovjednika za svoju biskupiju. Odmah i prva braća polažu zavjete, a prvi od njih bio je Petar Seila, ugledni Tulužanin. Petar je darovao novoosnovanom Redu i neke kuće koje je posjedovao, a u najvećoj od njih je nastao prvi samostan u kojeg je sv. Dominik uselio sa svojom braćom.


Red propovjednika je iz dana u dan napredovao i povećavao se, a njegov utemeljitelj je razaslao svoje duhovne sinove po najboljim ondašnjim sveučilištima kako bi proučavali ponajprije Sveto pismo i tako se bolje pripremili za borbu protiv heretika, koji su veoma dobro poznavali Sveto pismo pa im se stoga narod olako priklanjao. Tako je proučavanje istine postao jedan od glavnih zadataka novoosnovanog Reda, a riječ veritas postala je geslom Reda propovjednika.
Habit kojega su onda i kojega i danas nose dominikanci sastavljen je od široke bijele haljine s kukuljicom te kapucom također bijele boje, a preko toga oblače i crni ogrtač. To je u vrijeme sv. Dominika bila odjeća koju su nosili španjolski seljaci. Bl. Rajmund iz Kapue o dominikanskoj odjeći u Životu sv. Katarine Sijenske kaže da “bjelina ima biti odraz nedužnosti, a crnina skromnosti”. Također kaže i slijedeće o crno – bijeloj odjeći Reda propovjednika: “Muževi i žene, članovi udruženja, bez obzira kakva su kroja bila njihova odijela i haljine, morali su imati oznake crno bijele boje. To je imao biti vanjski znak nevinosti i poniznosti.”

- 15:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.08.2009.

Preobraženje Gospodinovo

Iz evanđelja po Mateju (17,1-13)

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" 6Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne." 10Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" 11On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti. 12No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." 13Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.

Iz evanđelja po Marku (9,2-13)

2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. 10Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" 11pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" 12A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? 13Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."

Iz evanđelja po Luki (9,28-36)


28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" 36I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

- 13:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

GOSPA SNJEŽNA

Službeno se današnji Gospin spomendan naziva Obljetnica posvete svete Marije Velike. To je slavna rimska bazilika, jedna od četiri velike, zvana Santa Maria Maggiore. Nju je na rimskom brežuljku Eskvilinu, jednom od sedam brežuljaka, dao sagraditi papa Liberije (352-366), pa se po njemu naziva i liberijanska bazilika. Tu je crkvu, na uspomenu što je Efeški sabor g. 431. proglasio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, svečano posvetio presvetoj Bogorodici papa Siksto III. Ona je sve do dana današnjega najznačajnija, a i najčasnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu. Građena je u stilu starokršćanskih bazilika s monumentalnim stupovljem te velebnim mozaicima. U njoj su duhovni velikani našega stoljeća: papa Pio XII. i kardinal Stepinac služili svoju prvu misu, a davno prije njih sv. Ignacije Loyolski.

U crkvi je grob sv. Jeronima, sv. Pija V. te milosna Gospina slika zvana "Spasenje rimskoga puka". Raniji pučki naziv "Sancta Maria ad nives" - Snježna Gospa veže se uz legendu po kojoj je usred ljeta na Eskvilinu pao snijeg i taj događaj bio je povod papi Liberiju da uz materijalna sredstva jednog bogatog rimskog patricija započne gradnju te bazilike. Crkva se zove i "Sancta Maria ad praesepe" - Gospa od jaslica, jer je u njoj već koncem IV. stoljeća načinjena špilja, nalik na onu u Betlehemu gdje se rodio Isus. U toj je kapelici sv. Ignacije Loyolski na sam Božić s velikom pobožnošću i u suzama služio svoju prvu misu. Za nju se pripremao velikim duhovnim žarom godinu i pol dana jer je bio ređen već 24. lipnja 1537., a prvu misu služio na Božić 1538.

Kako je današnji spomendan vezan uz Efeški sabor, dobro je prisjetiti se da je baš taj sabor dao silan zamah kako teološkom naučavanju o Blaženoj Djevici Mariji, tako i pobožnosti prema njoj. Nakon toga sabora počeše se dizati crkve Gospi u čast, na Istoku izrađivati brojne ikone, a sveti Oci svojim perom slaviti Bogorodicu. U zaključnoj je propovijedi na završetku Efeškog sabora zagrijani branič Marijina bogomajčinstva protiv Nestorija, aleksandrijski patrijarh sv. Ćiril, Bogorodicu označio kao "neugasivu svjetiljku", iz koje nam je zasvijetlio Krist, kao "nerazorivi hram", kao "posudu neobuhvatljivoga" i kao "žezlo pravovjernosti".

- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.08.2009.

Sveti Ivan Marija Vianney



4. kolovoza Crkva je slavi spomendan svetoga Ivana Marije Vianneya. Tko je u stvari bio arški župnik? Ivan Maria Vianney rođen je 1786. godine u seljačkoj obitelji u Francuskoj, nedaleko od Liona. Živio je u doba Francuske revolucije, te je upravo u vrijeme progonâ odlučio nasljedovati Krista i postati svećenik. Imao je puno dobre volje, ali je njegovo kulturno obrazovanje bilo nedostatno, te nikako nije uspijevao naučiti latinski.
Čak je bio udaljen iz sjemeništa, što je značilo da ne može postati svećenik. Međutim, jedan mu je dalekovidni župnik pomogao učiti, te je s 29 godina, konačno, zaređen za svećenika. Nadređeni nisu puno vjerovali u njegove sposobnosti ... uostalom, kao ni on sam: uvijek ga je mučio osjećaj neprimjerenosti za vršenje svećeničke službe. Poslan u Ars, maleno mjesto u blizini Liona, koje je imalo samo 300 stanovnika, prilično nesklonih vjerskoj praksi, nije se žurio učiniti od njih prozelite, nego se u crkvi ispred tabernakula bacio na koljena i molio.
Dvije godine poslije narod je iz cijele Francuske dolazio u Ars, gdje je živio maleni župnik koji je na jednostavan način trošio svoj život za Evanđelje. Sredstva su bila vrlo siromašna, ali u središtu svega bila je Božja Riječ, sakramenti i njegova velika samilost prema patnji i bijedi čovječanstva. U ispovjedaonici je boravio i do 14 sati na dan. Mnogi su u Arsu pronašli svjetlo vjere. Iscrpljen, arški je župnik preminuo 4. kolovoza 1859. godine, u 74. godini života. Papa Pio XI. ga je kanonizirao 1925., a četiri godine poslije proglasio zaštitnikom župnikâ. Moliti i ljubiti, to je lijepa ljudska zadaća - pisao je arški župnik. Ako molite i ljubite, eto, to je ljudska sreća na zemlji. Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. (...) U tome intimnome sjedinjenju, Bog i duša su kao dva komada voska zajedno stopljena, koje nitko ne može odvojiti... To je radost koja se ne može shvatiti - napisao je sveti Ivan Maria Vianney.

- 21:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 01.08.2009.

Moltva Svetog Franje






Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!

Gospodine, učini da ne tražim:
da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da ja razumijem druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!

Jer tko se daruje prima;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
i tko umire sebi,
rađa se za vječni život.

- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (23)
Ožujak 2010 (26)
Veljača 2010 (20)
Siječanj 2010 (20)
Prosinac 2009 (17)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (18)
Rujan 2009 (17)
Kolovoz 2009 (16)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (14)
Svibanj 2009 (10)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (17)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (11)
Studeni 2008 (12)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (11)
Kolovoz 2008 (18)
Srpanj 2008 (3)
Život mjesnog bratstva

Imate li pitanje za duhovnika?
Javite se na adresu
pater.ivan@gmail.com




Pišite nam na adresu:
fsr.brod@gmail.com
Obavijesti
16.05.2010. susret bratstva u 17 sati