Free Hit Counter
Free Hit Counter









RASPORED SVETIH MISA U FRANJEVAČKOJ CRKVI U SLAVONSKOM BRODU:

SVAKI DAN U 7 I 18,30 SATI


NEDJELJOM U 7; 8,30 ; 10 ; 11,30 I 18,30 SATI







petak, 31.07.2009.

Porcijunkulski oprost




U povodu blagdana Gospe od Anđela, koji se slavi u nedjelju 2. kolovoza, u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Taj oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste te izmole Vjerovanje, Očenaš i pomole se na nakanu Svetog Oca.
Oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu te se ispovjede i pokaju za svoje grijehe. Kasnije se taj oprost prenio na sve franjevačke crkve. Blagdan Gospe od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike, da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe. O aktualnosti Franjine pobožnosti prema crkvi, mjestu u kojemu se čuva Otajstvo Tijela i Krvi Kristove, i prema samom euharistijskom Otajstvu govori ulomak molitve zapisane u njegovoj Oporuci.
"Od preuzvišenoga Sina Božjega ništa tjelesnoga ne vidim u ovome svijetu osim Njegovoga presvetog Tijela i Krvi". Franjo je tako preporučio svojim sinovima da se sa strahopoštovanjem klanjaju Sinu Božjem u euharistiji te Utjelovljenje usporedio s euharistijskom zbiljom: kao što se Kristovo božanstvo krije u Utjelovljenju, isto se tako krije i u euharistijskome posvećenom kruhu. Krist se ponižava svaki dan, svaki dan dolazi k nama u poniznim prilikama; svaki dan dolazi iz Očeva krila na oltar u svećenikove ruke, ističe se u jednoj Franjinoj opomeni.
Crkvica Porcijunkula nalazi se unutar bazilike Sv. Marije Anđeoske koja je građena po nalogu pape Pija V. od 1569. do 1679. godine. Pio X. uzdigao je baziliku na čast papinske bazilike nazivajući je "Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda".
Sve vas želim poslati u raj – tim je riječima Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine objavio da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju. Od tada pa do danas, svi koji od podne 1. kolovoza do pola noći 2. kolovoza posjete neku franjevačku crkvu ili župu, ispovjede se te sudjeluju na misi i pričeste, izmole Vjerovanje, Oče naš i jednu molitvu po nakani Svetoga Oca mogu za sebe i svoje pokojne dobiti potpuni oprost. Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Oprost od vječne kazne dobivamo u ispovijedi, a vremenitu kazno okajavamo na zemlji (molitva, dobra djela) ili u čistilištu. Porcijunkulski oprost oslobađa nas od tih vremenitih kazni.


- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 29.07.2009.

Sveta Marta

Sveti oci i crkveni pisci, tumačeći Sveto pismo, rado i često govore o Marti i Mariji. U Marti gledaju uzor aktivnoga života, a u Mariji uzor kontemplativnoga života.
Hvale je vrijedne Martina gostoljubivost prema Isusu, no Isus joj je dao pouku da se sva ne izgubi u obavezama, nego da znade naći vrijeme za slušanje Božje riječi. Isus je Martu učio kako da s akcijom, tj. djelovanjem spaja i kontemplaciju, promišljanje Božje riječi da bi se ona mogla otjeloviti u njezinu djelovanju.

Još je više hvale vrijedna Martina vjera u Gospodina koju je svečano ispovjedila: “Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet”, kako nam je zabilježio evanđelist Ivan. Stoga ne čudi što su kršćani odmah nakon smrti Martu počeli štovati kao sveticu.

Martu se posebno štuje u Betaniji, malom selu nadomak Jeruzalema. Arapi ga na svom jeziku zovu El-Azariyeh, što znači Lazarovo mjesto. Očito je jaka uspomena na Lazarovo oživljavanje, njegov izlazak iz groba, upravo onda kad je Marta očitovala tako jaku vjeru u Isusa kao gospodara života i smrti.

Zahvaljujući jednoj legendi štovanje se sv. Marte raširilo i u južnoj Francuskoj. Legenda kaže da je Marta s bratom Lazarom i sestrom Marijom bila bačena u neku lađicu koja nije potonula nego je nošena morskom strujom dospjela do Marseillesa gdje su proveli ostatak života u molitvi, pokori i naviještanju evanđelja.


- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.07.2009.

XXIX Franjevački hod "Upravi Riječju svoje korake" Osječkog područnog bratstva FRAME
































- 20:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 25.07.2009.

Proslava Svete Ane u tvrđavi


























- 21:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.07.2009.

Sveti Jakov apostol

Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u proljeće ili ljeto g. 28. od samoga Krista. Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše: "Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim" (Mt 4,21-22). Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko Isusa. S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.
O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. "Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: 'Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?' Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo" (Lk 9,54-56). Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. "U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova" (Dj 12,1-2).
Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge ili pandura, koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: "Mir s tobom!" Poslije toga je obojici odrubljena glava. Tijelo sv. Jakova bijaše preneseno u Compostellu, u Španjolskoj, gdje njegov grob u srednjem vijeku postade uz Rim i Jeruzalem najviše pohađano hodočasničko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina. Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i tako prvi od apostola pošao u mučeničku smrt. Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu: "Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen."

- 20:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.07.2009.

Sveta Brigita

Iz prve knjige "Objava" svete Brigite

Prvo poglavlje - O Kristovim dobrim djelima i ljudskoj nezahvalnosti; Brigita mora voljeti Njega iznad svega ostalog
Riječi našega Gospodina Isusa Krista njegovoj izabranoj i iskreno ljubljenoj nevjesti kojoj očituje Svoje najsavršenije Utjelovljenje, osuđujući prekršaje svetogrđa i lom naše vjere i krštenja, i poziv Njegovoj nevjesti da ga voli.

Ja sam stvoritelj neba i zemlje, jedan u božanstvu s Ocem i Duhom Svetim. Govorio sam prorocima i patrijarsima i onaj sam koga su iščekivali. Zbog čeznuća njihova i u suglasnosti s Mojim obećanjem, preuzeo sam tijelo bez grijeha, bez putenosti, ušavši u tijelo Djevice poput sunca što sja kroz najčišći kristal. Svjetlost ne oštećuje staklo kada prolazi kroz njega tako niti Djevica nije izgubila djevičanstvo kada sam uzeo ljudsku prirodu.

2 Tijelo sam preuzeo bez da sam izgubio božanstvo. Iako sam s svojom ljudskošću bio u utrobi Djevice, nisam bio ništa manje božanstven, upravljajući i ispunjavajući sve stvari s Ocem i Duhom Svetim. Svjetlost nije nikada odvojena od vatre niti je Moje božanstvo ikada bilo odvojeno od Moje ljudskosti niti u Mojoj smrti.

3 Ja sam želio da Moje čisto i bezgrešno Tijelo bude izranjavano od tabana nogu do krune Moje glave za grijehe svih ljudi i da budem pribijen na križ. Ono se sada daje svakoga dana na oltaru da bi Me ljudi mogli više voljeli i češće se prisjećati Mojih djela.

4 Ja sam u današnje vrijeme zaboravljen, zanemaren i ismijavan, poput kralja izbačenog iz njegovog kraljevstva na čijem je mjestu izabran i slavljen pokvareni lopov.

5 Želim da Moje kraljevstvo bude unutar čovjeka i po pravu Ja bih trebao biti njegov kralj i gospodar, jer sam ga stvorio i otkupio. Ali sada, on je prekinuo i oskvrnuo vjeru koju mi je obećao na krštenju. On je prekršio i odbio Zakon kojeg sam izradio radi njega. On voli svoju samovolju i omalovažavajući odbija Me slušati. Osim toga, on uzdiže najpokvarenijeg lopova, Zlog, iznad Mene i obavezuje mu svoju vjeru.

6 Zli je zaista lopov, kroz zla iskušenja i lažna obećanja krade za sebe ljudske duše koje sam otkupio s vlastitom krvlju. To nije zato što je jači, kao što je bio od Mene, da ih može krasti budući da sam Ja tako moćan da mogu učiniti sve jednom riječju i tako pravedan da ne bi napravio ni najmanju nepravdu niti kada bi Me to pitali svi sveci. Budući da je čovjeku dana slobodna volja, on je dragovoljno prezreo moje zapovjedi i prihvatio Zlog, stoga je jedino pravedno da osjeti vlast Zlog.

7 Zli je stvoren dobar od Mene, ali je pao kroz vlastitu zlu volju i postao Moj sluga koji donosi kaznu pokvarenim. Iako sam sada tako preziran, Ja sam još toliko milostiv da ću osloboditi svakoga od pokvarenog lopova i oprostiti grijehe onome koji Me zazove milost i pokori Mi se.

8 One koji budu ustrajali u nepoštivanju Mene, obići ću svojom pravdom i čuvši to oni će se tresti i govoriti će: «Jao nama, što smo uopće rođeni ili bili začeti; jao nama, što smo izazvali na gnjev Gospodara veličanstva.»

9 Ali kćeri Moja, koju sam izabrao za Sebe i s kojom pričam u duhu, voli Me s svim srcem svojim, ali ne onako kako voliš svoga sina ili kćer ili bližnje, već više od bilo čega na svijetu! Stvorio sam te i nisam štedio niti jedan od Mojih udova u patnji za tebe. Unatoč tomu, toliko ljubim tvoju dušu da bih dopustio da me ponovno pribiju na križ, da je to moguće, nego da te izgubim.

10 Ugledaj se na Moju poniznost; Ja koji sam kralj slave i anđela, bio sam odjeven u jadnim dronjcima i stajao gol uza stup dok su Moje uši slušale sve vrste uvreda i ismijavanja.

11 Podredi svoju volju Mojoj jer Moja Majka, tvoja Gospa, od početka do kraja nije nikada željela išta osim što sam Ja želio. Ako Me poslušaš, tada će tvoje srce biti s Mojim srcem i biti će zapaljeno Mojom ljubavlju na isti način kao što i svaka suha stvar u dodiru s vatrom plane. Tvoja duša biti će ispunjena sa Mnom i Ja ću biti u tebi; sve će ti prolaze stvari postati gorke, a požuda će biti poput otrova.

12 Odmarat ćeš se u Mojim božanskim rukama, gdje nema požude, samo radosti i duhovne naslade. Ondje je duša u nutrini i izvana ispunjena radošću te ne misli i ne želi ništa osim sreće koju posjeduje.

13 Izaberi Me za svoju jedinu ljubav i imati ćeš sve što želiš i to u izobilju. Nije li pisano da udovičino ulje nije podbacilo sve do dana kada je Gospodin poslao kišu zemlji po riječima proroka? Ja sam istinit prorok. Ulje, radost i oduševljenost nikada te neće napustiti ako budeš vjerovala u Moje riječi i ispunjavala ih.



- 21:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.07.2009.

Sveta Marija Magdalena

Marija se rodila u Magdali u Palestini. Prema predaji, njezini roditelji su bili veoma bogati. Još kao djevojčica ostala je bez oca, a s petnaest godina i bez majke. Neobična joj je ljepota bila uzrokom pada u bludni grijeh. Bila je javna grješnica. Njezino je ime jedno od rijetkih ženskih imena spomenutih u Evanđelju, Marija je, taknuta Božjom milošću, počela razmišljati o obraćenju. Nije se oglušila na Božji poticaj. Grad u kojem je griješila bludno izabrala je i za mjesto pokore. Javno je griješila pa je zato i odlučila javno činiti pokoru i zadovoljštinu za svoje grijehe. Javno je sablažnjavala druge pa se javno i kajala. Nije se osvrtala na ruganje i prijezir mnogih. Došla je u kuću Šimuna, farizeja, kleknula do Isusovih nogu, koje je cjelivala, suzama ih prala, mirišljavom pomasti mazala i svojom bujnom kosom brisala. Evanđelje nam ne donosi nijednu njezinu riječ, ali suze pokajnice su kazale sve. Stoga joj Isus oprašta grijehe i otpušta je u miru, ona je postala velika pokornica. Od toga susreta s Isusom počela je Marija živjeti novim načinom života. Pratila je Isusa u javnim nastupima. Prema jednima ona je ista osoba koja je pozorno slušala Isusove riječi dok je njezina sestra Marta pripremala večeru. U njihovoj obiteljskoj kući živio je i njihov brat Lazar, kojega je Krist uskrisio. Kada se Marta potužila jer sama priprema večeru, a njezina sestra Marija sjedi, Isus je kazao da je Marija izabrala 'najbolji dio'. Iz nje je Isus istjerao 7 zloduha. Evanđelist Luka spominje Mariju Magdalenu u skupini žena koje su Isusa pratile u njegovu apostolskom radu. Bila je uz Isusa u najtežim časovima njegova života. Zajedno s Gospom bila je pod Isusovim križem na Kalvariji. U društvu anđela ostala je uz grob Isusov, našla se nad praznim Kristovim grobom. Uskrsli Isus se njoj prvoj ukazao i poslao je kao vjesnicu te radosne vijesti svojim apostolima. Vjernički puk uvijek je slavio Mariju Magdalenu kao veliku obraćenicu i njezin dan kao 'svetkovinu suza'.

Mirko Ikić
www.katolicki-tjednik.com



(slika Caravaggio- Ekstaza Marija Magdalene)

- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.07.2009.

Ilija prorok

1Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. 2 I reče Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I siđoše do Betela. 3 A proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!" 4 Ilija mu reče: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I uđoše u Jerihon. 5 Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!" 6 Ilija mu reče: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I tako pođoše obojica. 7 I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. 8 Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. 9 A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: "Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" 10 Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti." 11 I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. 12 Elizej je gledao i vikao: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 13 I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. 14 Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. 15 Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!"
2 Kr 2,1-15

- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.07.2009.

Gospa Karmelska

Danas slavimo blagdan Gospe od brda Karmela. To lijepo brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora bijaše mjesto odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu Majke Božje, što ju je Gospa pružila nosiocima karmelskoga škapulara.
Kako Gospa škapularska počinje biti središnji lik Gospe koju karmelićani štuju i šire je među vjernicima od 16. stoljeća na ovamo, preostaje nam da ispitamo kakvi su sadržaji tog štovanja i kako to štovanje danas ostvariti u Crkvi. Naziv "Gospa škapularska" uključuje i dalje sve ono što su karmelićani kroz povijest rekli za Gospu ukolikoGospa Karmelska je ­povezana sa sudbinom njihova posvećena života. I po ovom nazivu ona je i dalje "patrona", zaštitnica; ona je i dalje uzor svetosti kojoj teži karmelska duša; ona se i dalje štuje u liku Bezgrešne, u čiju je čast Red ustanovljen.

Njezina zaštita očituje se vidljivo po "daru" škapulara. Osim povijesnih problema glede viđenja sv. Šimuna Štoka i problema koji se odnose na samo njegovo postojanje, izvjesno je da trebamo podržavati i dalje širiti sveti škapular i isticati da se vjerni puk može nadati Gospinu zagovoru, tj. da će umrijeti u milosti ako za života nosi karmelski škapular i živi prema svome staležu.Teološki to znači da se štovanje Gospe škapularske temelji na Marijinu duhovnom majčinstvu prema ljudima i na sveopćem Gospinu posredovanju. To se može podržavati na osnovi izjave pape Benedikta XIV. Po toj izjavi škapular postaje sakramental (blagoslovina) koji ima cilj staviti vjernika u posebni odnos s Presvetom Bogorodicom, u odnos koji ima značenje posvećenja jer uključuje u život Reda koji je posvećen Mariji od sarnoga svog utemeljenja. Uključujući se u Karmel, svi članovi i vjernici koji nose škapular uključeni su u marijansku duhovnost Karmela, što je jedan od vidova karmelskog kristocentrizma.

Za Karmelski red škapularska je Gospa objedinjenje svih vidova i elemenata koji su kroz dugu povijest Reda ušli u sklop suživota karmelićana s Presvetom Bogorodicom. Ona označuje povezanost Karmela i Majke Božje. U blagdanu Gospe od Karmela, koji se slavi 16. srpnja, stapaju se svi elementi tradicije po kojoj je Marija zaštitnica, Najsvetija, Bezgrešna, Djevica, Majka Karmela. Na taj dan svi joj karmelićani žele zahvaliti za zaštitu, za habit, za uzor, za sve darove što su u povijesti primili njezinim zagovorom i zaštitom.

- 20:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.07.2009.

Sveti Bonaventura (1221-1274)

Bonaventura, po krštenju Ivan, rodio se god. 1221. u Civili, danas dio Ba-gnoregia. Otac mu Giovanni da Fidanza bijaše po zanimanju liječnik, inače veo­ma imućan čovjek. Majka mu se zvala Marija, rođena di Ritelo.

Sam svetac u svojim djelima spominje da je kao dječačić po zagovoru sv. Franje bio čudesno ozdravljen od jedne teške bolesti. Serafskome je ocu za nje­govo ozdravljenje učinila zavjet pobožna majka. Veoma je vjerojatno da je mali Ivan bio odgojen i poučen u franjevačkome samostanu svoga rodnoga grada. Odatle je oko g. 1236. pošao na daljnje nauke na slavno Sveučilište u Parizu. Ondje je studirao najprije filozofiju te iz nje postigao doktorat. Kad rnu je bilo 25 godina, nakon zrelog i ozbiljnog razmišljanja, stupio je u franjevački red do­bivši ime Bonaventura, s kojim će imenom ući u povijest Crkve i svoga reda kao jedna velika i slavna ličnost.

Svršivši propisani novicijat, kroz pet je godina pod vodstvom svoga časnog »učitelja i oca« Aleksandra Haleškoga, a i nekih drugih franjevačkih učitelja, proučavao sveto bogoslovlje. Postigavši sve akademske stupnjeve i sam je počeo poučavati u teologiji. U dobi od 40 godina bio je izabran za generala franje­vačkoga reda. Tu je službu obavljao kroz 17 godina, od 1257-1274. U njoj se istaknuo mudrim i razboritim upravljanjem reda, vjeran duhu serafskoga ute­meljitelja, ali i otvoren prema potrebama što ih je nalagalo vrijeme. To dvoje nije uvijek lako spojiti.

Svojim je redovnicima sv. Bonaventura preporučivao odmjerenost, duh su­radnje i sloge sa svima. Kamo sreće da su se franjevci kroz svoju povijest tih preporuka uvijek držali pa bi izbjegli mnoge neugodne afere. Mislim da je ta svečeva preporuka veoma suvremena i danas. Svoj je red obogatio mnogim mu­drim zakonima, duhovnim naukom, običajima, koji su bili kadri promicati du­boku pobožnost. U redu je uz kreposti promicao i gajenje znanosti te razna apo­stolska djela. Mnogo je radio i za sjedinjenje Rimske s Grčkom crkvom. Zbog njegovih zasluga za procvat reda franjevci ga smatraju kao nekim svojim dru­gim utemeljiteljem.

Bonaventura je kao general mnogo putovao. Proputovao je gotovo cijelu Europu. Na svojim je putovanjima održao mnoštvo propovijedi puku, redovni­cima, redovnicama, svećenicima, crkvenim dostojanstvenicima. Zbog svojih je velrkih zasluga za Crkvu od pape Grgura X. 28. svibnja 1273. bio imenovan kardinalom. Sudjelovao je i na Općem saboru u Lyonu. Ondje se i razbolio te 15. srpnja 1274. u zoru - a bila je baš nedjelja - i umro. Pogrebnim je svečanostima prisustvovao Papa i svi saborski oci. Pokopan je u crkvi Sv. Franje u Lyonu. Iza sebe je ostavio 45 pisanih teoloških djela. Crkva ga zbog njegova uzvišenog nau­ka smatra svojim naučiteljem.

Među asketskim djelima sv. Bonaventure ističe se osobito Vitis mistica (Tajanstveni čokot), u kojem sebi svojstvenim Žarom pripovijeda o životu, muci i slavi našega Gospodina. U tom su djelu protumačeni i glavni elementi pobožnosti Srcu Isusovu, o kojoj Bonaventura raspravlja kao teolog i mistik. Dajmo mu riječ!

»David govoraše: Pronašao sam svoje srce da bih se molio svome Bogu; to isto usuđujem se i ja kazati, jer sam pronašao Srce Gospodina, moga kralja, moga brata, moga prijatelja; to je Srce moje, ako mi je Krist Glava! Pa u tome i nema ništa čulno, dopustivši da je i mnoštvo prvih vjernika bilo samo jedno jedino srce.«

Bonaventura na taj način sjedinjuje ranjeno Srce s metafizičkim pojmom božanskoga Srca. Raspravljajući o činjenici da je Srce Isusovo bilo ranjeno, da bismo kros vidljivu ranu vidjeli nevidljivi izvor njegove ljubavi, nastavlja ovako: »Vidljiva nam, dakle, rana pokazuje duhovnu ranu. Tko ne bi ljubio to ranjeno Srce? Tko ne bi prigrlio to Srce tako čisto?« Svetac moli Srce Isusovo da ga k sebi privuče te da Živi uronjen u plamenovima njegove bezgranične ljubavi.

Kod sv. Bonaventure na nalazimo samo izraze nekog trenutačnog odušev­ljenja, već smo svjedoci jednoga života koji je sav prožet svjetlom i ljubavlju Srca Isusova. Za njega je srce simbol ljubavi. Danas je u teologiji to opće prihva­ćena stvar i na tome se gradi sva teologija Srca Isusova. Njoj je dao znatan i dragocjen prilog davno sveti Bonaventura. Zato Crkva i u obnovljenome Časoslovu Božjega naroda kao drugo čitanje na svetkovinu Srca Isusova donosi od­sječak iz djela sv. Bonaventure Drvo Hvata. To se djelo dijeli u 4 dijela, a svaki u 12 poglavlja ili plodova te 48 razmatranja. Ono je u povijesti duhovnosti izvršilo izvanredan literarni, umjetnički, mistični pa čak i glazbeni utjecaj.

Govoreći o sv. Bonaventuri bila bi prava grehota ne spomenuti njegovo remek-djelo Itinerarium mentis in Deum (Put duše k Bogu). To je filozofska, teo­loška i mistička rasprava kako se čovjek preko šest stepenica uzdiže do Boga, sve do mira prave kontemplacije.

Spomena je također vrijedna Bonaventurina Legenda maior seu Vita, tj. ži­votopis sv. Franje Asiškoga. Taj Životopis Longpre naziva jednim »književnim remek-djelom srednjovjekovne hagiografije«. Njegova je vrijednost u tome što ga je napisao čovjek koji je iste osjećao i proživljavao što i serafski otac sv. Franjo. Bonaventurin suvremenik, njemu posve kongenijalan, sv. Toma Akvinski, čuvši da piše Franjin životopis, uskliknuo je: »Pustimo da jedan svetac piše o drugo­me! «

Sastavljač saborskih akata Lyonskoga sabora ovako je zaključio svoj izvje­štaj o sv. Bonaventuri: »Gospodin mu je dao tako čarobnu ljubaznost da je svat­ko tko ga je vidio odmah i samo u srcu bio zahvaćen od ljubavi.« Zato mu je po­vijest s pravom dala časni naslov »doctor seraphicus« - serafski naučitelj, a to zapravo znači naučitelj koji poput serafa gori od ljubavi. Koje onda čudo da su se njegova djela, a osobito njegov životopis sv. Franje, tako rado čitala?! Može­mo čak reći da je taj životopis bio najomiljelije srednjovjekovno štivo. Iz njega je zračio ne samo opisani junak, već i pisac djela sv. Bonaventura, za koga su mnogi suvremenici govorili da od njega nema ljepšega, svetijega i učenijega čo­vjeka. Svakako lijep kompliment, ali ne samo to, jer se iza svih tih pohvala i superlativa, zaista, krije izvanredan čovjek, redovnik, mislilac i mistik, čija su djela sposobna zagrijati svetim žarom.

Sveti Bonaventura je bio zaljubljenik Srca Isusova. Iz njegove ljubavi crpio je snagu za svoju ljubaznost kojom je sve osvajao. Ta je bila tolika da je na Sa­boru u Lyonu barem za kratko vrijeme uklonila raskol između Grčke i Rimske crkve. Sveti Bonaventura je svojom Ijubaznošću snažan dokaz odgojne vrijedno­sti pobožnosti Srcu Isusovu. Poslušajmo stoga njegovu preporuku:

»Ustani, dakle, prijateljice Kristova, i budi poput golubice u spiljama ka­menim, u skrovištima vrletnima; ondje poput vrapca koji nalazi sebi kuću bdij bez prestanka; ondje poput grlice čiste ljubavi sakrij ptiće svoje; ondje usta svo­ja primakni da s radošću crpiš vodu iz izvora spasenja! On je naime izvor. On je rijeka što je izvirala u Edenu i odatle se granala u četiri kraka te, izlijevajući se u pobožna srca, oplođuje i navodnjava svu zemlju.

Živom željom trči k tom izvoru života i svjetlosti, ti Bogu odana dušo, pa iz dna svoga srca njemu zavapi: 'O neizrecivi uresu velikoga Boga i najčistiji sjaju vječnoga svjetla, živote što svaki život oživljuješ, svjetlosti što svako svjetlo svjetlošću napajaš te činiš da mnogobrojna svjetla ustrajno blistaju pred prije­stoljem tvoga božanstva sve od prvog praskozorja!

O vječno i nepristupno, sjajno i slatko vrelo izvorno koje je skriveno od očiju svih smrtnika, ti si bez dna, dubina ti je beskrajna, širina neobuhvatna, čistoća nepokvarljiva...'«



- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.07.2009.

Koncert ansambla "Ruska duga" u franjevačkoj crkvi

U nedjelju 12.07.2009. u franjevačkoj crkvi održan je koncert ansambla Ruska duga( Rusija) u sastavu Maria Guseva - domra, Natalia Diachenko - ruske gusli, Dmitry Neumov - balalajka i Ilya Matvejev - gitara. Izvodili su djela starih majstora, ruskih i zapadnih skladatelja, te obrade pjesama i plesova naroda svijeta, prvenstveno ruskih narodnih pjesama.











- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.07.2009.

Sveti Benedikt zaštitnik Europe

"Bio je muž časna života, milošću i imenom Benedikt – Blagoslovljen".

Ovim riječima započinje svoj govor o Benediktu sveti Grgur Veliki, papa, u II. knjizi Dijaloga, koja nam je uz Pravilo dokument i izvor podataka o Benediktovu životu i djelu.

Benedikt je rođen oko 480. u Nursiji, Umbrija kao dijete dobrostojeće obitelji. Tradicija uz njega spominje i njegovu sestru blizanku svetu Skolastiku.

U blizini njegovog rodnog grada u Kastorijanskoj dolini je u špiljama živjelo nekoliko monaha o kojima nam svjedoči Grgur Veliki u I. knjizi Dijaloga, tako da je vjerovati kako Benedikt već u ranoj dobi dolazi u dodir s monasima i upoznaje se s monaškim životom.

Poslan je na studije u Rim. U gradu kao i u cijelom Carstvu bilo je to vrijeme burnih događanja. Carstvo sve više slabi, vladaju nered, nesigurnost i iskvarenost. No nije sve bilo samo negativno. Benedikt je živeći i studirajući u Rimu sigurno imao prilike vidjeti i upoznati crkveni život te oblike monaškog života koji su u Rimu u to vrijeme postojali.

Od poroka svijeta i svjetske mudrosti (kako kaže Grgur Veliki), Benedikt bježi ali ne u pustinju; odlazi u Affile, gradić udaljen 50 km od Rima, živjeti asketskim životom.

Ne želeći slavu svijeta, koja mu se nudi nakon njegovog prvoga čuda, već samo i posve omiljeti Bogu, ostavlja Affile i traži samoću u dolini Aniene, u Subiacu. Uz pomoć monaha Romana započinje u jednoj špilji svoj monaško-pustinjački život u pokori i askezi. Tri se godine bori s demonima, napastima, sa samim sobom; moli se i trapi. Ovako misli živjeti zauvijek.

Gospodin ima s Benediktom drugačije planove. Na ustrajne molbe obližnje zajednice, koja ga zbog njegova svetog i pokorničkog života želi za opata, napušta pustinjački život i započinje život cenobite i oca monaha. Taj prvi pokušaj završava neuspjehom. Ona ista zajednica koja ga je jednodušno htjela za poglavara, zbog stege i reda koje Benedikt pomno pazi i čuva, odluči ga otrovati. Sveti Benedikt blagoslovom otklanja ovu zamku sotone i vraća se "na mjesto svoje ljubljene samoće…" (Dijalozi II, 3).

No njegova svetost i krepostan život nastavlja privlačiti mnoge koji žele živjeti pod njegovim vodstvom i služiti svemogućem Bogu. Gradi tada u Subiacu u Sublacenskoj dolini dvanaest malih samostana, svaki sa svojim poglavarom, a opet su svi ovisni o njemu. U ovome možemo prepoznati utjecaj istočnog monaštva koje je Benedikt dobro poznavao.

Tijekom godina sazrijeva u svetom Benediktu drugačiji ideal organizacije zajedničkog (cenobitskog) života. Odlazi iz Subiaca i 529. dolazi na Montecassino gdje gradi veliki samostan, kao jedinstvenu cjelinu, za brojčano veću zajednicu. Benedikt je uvjeren kako se u svakodnevnom životu u srcu zajednice može naći Boga, konačni cilj našeg traženja. Upravo u zajednici, kroz ustrajnost do kraja, ostvaruje se u svakom monahu uskrsno otajstvo Krista.

547. u bogomolji montecassinskog samostana potpomagan od učenika, ruku uzdignutih k nebu, s riječima molitve Benedikt ispusti duh (Dijalozi II, 37).





MEDA
LJON SVETOG B
ENEDIKTA

Pax - MIR. U četiri kuta križa nalaze se slova CSPB, što znači: Crux sancti Patris Benedicti - KRIŽ SVETOG OCA BENEDIKTA. Na okomitom kraku križa (odozgo prema dolje): CSSML, a na poprečnom kraku NDSMD, što znači: Crux sancta sit mihi lux - Non draco sit mihi dux -
Križu sveti, budi meni svjetlo, nemoj me ti, vraže, voditi.

Slova u krugu: V R S N S M V S M Q L I V B što znači: Vade retro satana, non suade mihi vana, sunt mals quae libas, ipse venena bibas.

Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima, zlo je ono što nudiš, sam pij svoj otrov.

- 21:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.07.2009.

Sv. Ćiril i Metod - zaštitnici Hrvarske franjevačke provincije

Braća Ćiril (pravo ime Konstantin, ime Ćiril uzeo je nakon zaređenja) i Metod, obojica su rođena u Solunu. Poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i slavenski apostoli. Njihov otac Lav bio je visoki bizantski vojni zapovjednik (drungar). Najraniju mladost proveli su u Solunu koji je u to vrijeme posve okružen Slavenima. Metod postaje upravitelj jedne arhontije u istočnoj Makedoniji, dok je Ćiril, odgojen na carskom dvoru, nakon završenih filozofskih i teoloških studija postavljen za bibliotekara Svete Sofije u Carigradu i učitelja filozofije na carigradskoj visokoj školi.
Godine 851. Ćiril postaje član bizantskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, a 856. u doba političkih i crkvenih trzavica Metod napušta svoj položaj arhonta i povlači se u samostan na Olimpu u Maloj Aziji. Malo kasnije za njim dolazi i Ćiril. Ali po nalogu bizantskog cara Mihala, 860. oba brata odlaze kao misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji. Neposredno nakon povratka iz Rusije angažirani su za novu misiju kod Slavena. Naime, 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je od cara Mihajla biskupa i svećenike koji će propovijedati na slavenskom jeziku kršćansku vjeru. Zadatak je bio velik i delikatan. Na područjima prostrane Rastislavljeve države širili su krćšćanstvo već od početka 9. stoljeća njemački svećenici iz regensburške i pasaunske dijeceze. Rastislav, bojeći se njihovog političkog utjecaja, traži u Bizantu oslonac protiv cara Ludovika Njemačkog, ispod čije se vlasti ogorčenom borbom istrgao. Rastisavljeva koncepcija išla je za tim da samostalna moravska crkva s domaćim klerom i vlastitim liturgijskim jezikom postane brana svakom stranom utjecaju.
Bizant donekle udovoljava Rastislavljevoj želji i šalje mu Ćirila i Metoda. Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremili; Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna (koji su od djetinstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. Godine 863. braća kreću na put i stižu 864. knezu Rastislavu koji ih je gostoljubivo primio, ali uspjeh njihove misije, mnogobrojni učenici i narodne simpatije izazivaju reakciju njemačkog klera. Protiv slavenskih misionara počinje podmukla borba njemačkog svećenstva. Glavni argument protivnika slavenske liturgije bila je tzv. trojezična teorija prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu vršiti vjerski obredi: hebrejski, grčki i latinski.

Nakon trogodišnjeg boravka u Moravskoj braća polaze na put kako bi biskup zaredio Metoda i nove slavenske svećenike. Došavši u Panoniju neko vrijeme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na slavenskoj crkvenoj knjizi. Stekavši i tu mnogo učenika polaze u Veneciju gdje su morali voditi oštru polemiku s tamošnjim "trojezičnjacima". Odatle ne kreću za Carigrad, gdje je umoren car Mihajlo, a vlast preuzeo Vasilije Makedonski, već odlaze u Rim. Papa Hadrijan vidi u slavenskim misionarima dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena te ih prima svečano. U Rimu se Ćiril razboli i uskoro kao redovnik umire u Rimu (sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas sačuvan njegov grob). Hadrijan je odobrio slavensku službu, a Metoda poslao 869. knezu Kocelju, čak ga prilikom njegovog drugog boravka u Rimu posvetio za panonskog nadbiskupa. Time je zapadni Ilirik trebao biti izdvojen iz jurisdikcije salzburškog nadbiskupa i podvrgnut izravno Rimu.

Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju kao heretika, a kada je stigao u Moravsku (gdje je Rastislava zbacio njegov sinovac, njitranski knez Slavopuk) njemački biskupi pozivaju Metoda na svoju sinodu, osuđuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je ostao 2,5 godine. Godine 873. Metod je na papin nalog pušten iz tamnice, ali je slavenska liturgija zabranjena. Kako je Metod ipak nastavio svoju djelatnost te se slavensko bogoslužlje sve više širilo po Moravskoj podignuta je protiv njega optužnica u Rimu. Metod je 879. pozvan pred papu da se opravda. Papa Ivan VIII., nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj potvrdio je slavensko bogoslužlje bulom Industriae tuae iz 880. godine. Isto je učinio i 882. carigradski patrijarh Fotije koji se pomirio s papom.

Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik Bibliju. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao njegove učenike. Neki od njih prodani su u ropstvo, a neki su se uspjeli skloniti u Bugarsku, Makedoniju, Rašku i primorsku Hrvatsku gdje su nastavili svoj rad. Prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga udarili su Ćiril i Metod temelje slavenskoj pismenosti.

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.07.2009.

Toma Apostol - 03.07.2009.


Caravaggio "Nevjera svetog Tome"

Toma Apostol, također zvan Juda Toma, Nevjerni Toma ili Didim, bio je jedan od Isusovih dvanaestorice apostola. Možda je najpoznatiji po nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je "Gospodin moj i Bog moj!" Prema tradiciji otišao je u Indiju propovijedati evanđelje.
Toma se javlja u nekoliko redaka u Ivanovu evanđelju. Kada je Lazar umro, učenici su se usprotivili Isusovoj odluci o povratku u Judeju gdje su židovi prethodno pokušali kamenovati Isusa. Isus je bio odlučan u svojoj namjeri, pa je tada Toma hrabro rekao: "Hajdemo i mi da umremo s njim!" (Iv 11:16)

Toma je također govorio na Posljednjoj večeri (Iv 14:5). Isus je uvjeravao svoje učenike kako znaju gdje ide, no Toma se bunio kako oni uopće ne znaju ništa. Isus je na to i na Filipov zahtjev odgovorio detaljnim objašnjenjem svoje povezanosti s Ocem.

Ipak, najpoznatije Tomino javljanje u Novom zavjetu zasigurno je ono kada sumnja u Isusovo uskrsnuće i zahtjeva da dodirne Isusove rane prije nego se sam uvjeri (Iv 20:24-29). Caravaggiova slika Nevjera svetog Tome (prikazana iznad) prikazuje tu scenu. U ovoj se priči nalazi podrijetlo sintagme Nevjerni Toma. Nakon što je vidio živog Isusa (Biblija nigdje ne tvrdi je li Toma uistinu dotaknuo Kristove rane), Toma je iskazao svoju vjeru u Isusa uzviknuvši "Gospodin moj i Bog moj!"; a prema ovome se ponekad naziva i Toma Vjernik. Toma je također poznat kao Apostol koji je krstio Tri kralja (Mudrace s Istoka).

- 15:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (23)
Ožujak 2010 (26)
Veljača 2010 (20)
Siječanj 2010 (20)
Prosinac 2009 (17)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (18)
Rujan 2009 (17)
Kolovoz 2009 (16)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (14)
Svibanj 2009 (10)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (17)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (11)
Studeni 2008 (12)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (11)
Kolovoz 2008 (18)
Srpanj 2008 (3)
Život mjesnog bratstva

Imate li pitanje za duhovnika?
Javite se na adresu
pater.ivan@gmail.com




Pišite nam na adresu:
fsr.brod@gmail.com
Obavijesti
16.05.2010. susret bratstva u 17 sati