petak, 31.10.2008.

Medijska, financirana ispovijed, recept za Crkvu?

Svašta danas možemo naći u medijima. Tako se u posljednje vrijeme ljudi sve više natječu da se na razne načine domognu bilo kakve svote novca. No, do izražaja dolazi naša stara socijalistička navada – čvrsta želja da se zaradi što više sa što manje truda. U tome se gotovo natječemo i taj način bogaćenja ili zarađivanja je društveno i politički potican i popularan. Nema na TV-u niti jedne emisije koja propagira rad i pošten život, ali ovakvih strahota kojima naši ljudi rado pristupaju ima na pretek. Gledam emisiju "Trenutak istine" na Novoj TV i uočavam strašne društvene standarde, koje smo kao društvo akceptirali. Ljudi su za novac - i to često ne baš ni tako velik, na razini boljeg skutera - spremni svoj život i svoju intimu vući po blatu pred svim gledateljima, a najstrašnije i pred svojom djecom. Da, to su naši ljudi, Hrvati, vjerojatno mnogi od njih i deklarirani vjernici. To i je najstrašnije. Oni čine javnu ispovijed sa iznošenjem najskrovitijih detalja svoje i obiteljske intime pred cijelim TV-gledateljstvom. Jedini motiv je novac. Nije im bitno ni što će time vjerojatno nekoga od svoje obitelji povrijediti, poniziti pa i moralno obeščastiti. Čak i svoju djecu. Samo se gleda na iznos i koliko još mogu "duboko" ići. Ako slučajno odustanu, tu je publika da ih bodri da se vrate u ring svojega nemorala i da se zdušno ponovo bace u kal, pred raspomamljenom publikom koja plješće po nalogu režije. Ispada da su stari Rimljani bili šegrti prema ovim modernim(?) "maherima" zabave(i nemorala). Zanimljivo i zaprepašćujuće kako spremno odgovaraju na najdublja intimna pitanja svoga života i odnosa u obitelji i javno iznose što je istina o njima. Iza njih je veeeeeliki ekran sa primamljivim iznosom - čisto da ih potakne ako bi malo klonuli. Pojavi li se u tim trenucima ikojem gledatelju-vjerniku onaj bunt pokajnika/pokornika koji napušta ispovjedaonicua, pa počinje s protestom da ga ispovjednik na sakramentu pomirenja svašta pita i zapitkuje,.. I da stoga i ne vole ići na ispovijed, da ju obave površno. Ali su svakako neki ispovjednici „teški“! Ma što god o komu dotični "revoltirani" mislili, ni jedan - i da je najzahtjevniji ispovjednik na svijetu - baš NIKADA nije toliko detaljan i do prave gnusnosti intiman kao ova "TV ispovjedaonica" - JAVNA, besramna, pred cijelim gledateljstvom…koje se treba zabaviti uz sve to(a koliki to i čine?). I to sve samo za potrošni novac, čak za relativno male iznose. Ispada da je inkvizicija imala loše menadžere: svoje su ispitanike mučili, pa ipak ni pod mukama neki nisu htjeli "priznati" što se od njih tražilo. Da su imali naše današnje "brand managere", koji su se dosjetili ovom užasu civilizacije i morala, mogli su sa šačicom sitna novca dobiti sva moguća i nemoguća priznanja. I ne bi došli na zao glas! Ostaje da se cinično pitamo, možda da i naša Crkva, pod naletom "čvrstih argumenata" onih bundžija, tj. njihovih prigovora na sakrament pomirenja pokuša(trebala) uvesti nešto slično: da svjernicima pri ispovjedi plaćaju prema onome što izgovore? Možda, da se iznad ispovjedaonice napravi kakav elektronski display/monitor koji bi svim vjernicima pokazivao koliko se onome unutra ima isplatiti na konto iskrenosti? Što dublje ide (što teži grijesi), veći je iznos! Kad naši vjernici, ponekad, počine svetogrđe prešutjevši nešto što s a m i ocijene da se ispovjednika ne tiče, pri čemu se ne boje Gospodina uvrijediti svetogrđem, da ih malo osokolimo kakvim većim iznosom, koji bi se isplaćivao odmah nakon ispovjedi? Možda bi onda bilo manje svetogrđa? Ako ne držimo do Gospodina, možda više držimo do njegove globalističke alternative koju nam nameću – zna se, do novca? Uistinu smo se spustili na tako niske grane moralnog stabla isključivo i samo ubog zarade - sve za novac! Ovakve emisije strašno razgolićuju naše ljude, "učvršćuju" nejakost naše vjere, naše ionako jadno pouzdanje u Gospodina srozavaju na puku frazu: "Daaa, ja vjerujem u Boga" - a pravi bog im je novac! Što smo još sve spremni učiniti da dođemo do novca, upravo je zastrašujuće i pretpostaviti. … A jedna, recimo tako…obična ispovijed, u skrovitosti ispovjedaonice, postaje nam problem. Ako ispovjednik nešto upita mimo naših očekivanja - uglavnom opravdano, znamo mu prigovoriti ili nešto progunđati. Za razliku od one JAVNE ispovijedi na TV – tada se samo malo javni, novcem inspirirani pokornik promeškolji, začuje šuštanje novčanica i hrabro baci u blato svoju intimu. Ponovo naše ljude love liberalni kapitalisti na „Judine škude“. I te novce će zasigurno ponovo usmjeriti dobrim dijelom na grijeh. Ne daje đavao za dobro već za zlo! Ako je, a znamo da jeste istina, da Sotona oduzima stid prije griješenja, a vraća ga pred ili za vrijeme ispovijedi - onda, svi oni gramzivci u TV "ispovjedaonici" - u čijim su panđama? Ostaje otvoreno tko je veći krivac što se širi taj nemoral: sudionici u tim "trenucima sramotne istine" ili idejni začetnici takvih emisija ili naša TV? Da nema gledanosti, ne bi svega ni bilo, zar ne? I dalje me muči pitanje: umjesto onog "displeja", da Crkva ipak pokuša staviti sliku nekakvog prvoklasnog umjetnika - a na slici Sotona, koji se ceri i omata lance oko ispovjednika želeći ga odvući što dalje od ispovjedaonice? Dakako, prema paklu - ako još itko vjeruje u nj, jer u protivnom ne bi ni bilo kandidata za te TV "ispovjedaonice". Damir, brat Franjo

- 13:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.10.2008.

SVI SVETI 01.11.2008.

Na blagdan Svih Svetih posebno se sijećamo onih koji nam nisu svakodnevno u svijesti i doživljaju. S njima i za njih molimo. Molimo se za njih i molimo se njima. Prijateljski smo također povezani s njima, s njima smo djelomično i u raju, kao što su i oni s nama na zemlji. Proslava Svih Sveti nije proslava na groblju niti u žalosti, nego proslava svakog od nas u radosti i veselju, u prijateljstvu i ljubavi. Ona nas hrani i hrabri da gradimo zajedništvu uza sve poteškoće. Zajedništvo svih ljudi (svetih) je volja Stvoritelja, zajedništvo je htijenje i zapovijed Isusa Krista. Crkva je zajednica Isusa Krista, njegovo tijelo. Sveti i svetac je onaj koji vjeruje ljubavi i koji se predaje ljubavi. Slavlje svetih je slavlje ljubavi koju Bog ima prema ljudima i slavlje ljudi koju imaju prema Bogu i prema bratu čovjeku. Možda uvijek nismo živa karika tog zajedništva pa nas drugi (sveti) drži, drugi put mi držimo u životu drugoga. U svete se može ubrojiti svakoga onoga koji je gladna nahranio, žedna napoio, žalosna utješio... Sve te Isus prepoznaje kao svoje i vodi ih u vječnu ljubav kao svoje prijatelje i braću. Veliko je zajedništvo svetih, i mi smo u njeg ucjepljeni. Budimo živi članovi Božje obitelji i obitelji svijeta

- 12:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.10.2008.

XII. GENERALNI I V. IZBORNI KAPITUL FSR-a – BUDIMPEŠTA, 15. – 22.11.2008.

Od 17.11.2008do 22.11.2008 održat će su u Budimpešti XII Generalni i V izborni kapitul FSR na temu «Zavjetovanje svjetovnog franjevca i njegov osjećaj pripadnosti FSR-u. Time se završava proslava 800. godišnjice rođenja sv. Elizabete Ugarske te se bira novo međunarodno vodstvo FSR-a) Donosimo dio iz pripremnog materijala za Generalni kapitul: U kojoj mjeri i na koji način je osjećaj pripadnosti Redu sazreo među nama? Koja je to istinska i konkretna svijesti pojedinca da svjetovni franjevci pripadaju pravome redu, koji napokon, nakon osam stoljeća, ima jedinstvenu i centraliziranu strukturu? "..., (Franjo) osniva pravi Red, Tertiaries - Trećoredaca, koji nisu ograničeni crkvenim zavjetima kao dva prethodna reda, ali su jednako pozvani na jednostavnost života i duh pokajanja.. Dakle, on je prvi začeo i sretno priveo kraju , uz pomoć Božju, što ni jedan osnivač vjerskih redova prije nije učinio, prakticiranje vjerskoga života učinio dostupnim svima. "(Benedikt XV, enciklika" Sacra Propediem "6. lipanj 1921) "Vi ste Red, laički red, ali pravi red. Ordo veri nominis, kao sto je to rekao naš prethodnik i svete uspomene, Benedikt XV (Sacra propediem, lipanj 6, 1921). Vi očito niste skupina savršenih, ali morate biti škola kršćanske savršenosti i bez te odluke ne možete biti članovi ove slavne i odabrane bojne. "(Pio XII, 01. srpanj 1956, Govor Trećoredcima u Rimu) "... Vi ste također 'Red', kako je rekao papa (Pio XII): Laički red, ali pravi Red!" I nakon svega, Benedikt XV je već rekao da je to "Ordo veri nominis". Ovaj stari pojam - možemo reći srednjovjekovni - "Red" ne znači drugo do čvrstu pripadnost velikoj franjevačkoj obitelji. Riječ "Red" znači sudjelovanje u disciplini, istinskoj jednostavnosti i franjevačkoj duhovnosti, dok su vaša autonomija izražava specifičnosti karakteristične za Vaš položaj i svjetovno stanje, koja često podrazumijeva žrtve koje ništa manje od onih koje iziskuje svećenički život. "(Ivan Pavao II, Lipanj 14, 1988, Generalni kapitul FSR) Dakle, u posljednje vrijeme, tri su pape, velikog moralnog i duhovnog autoriteta govorili o našem Franjevačkom svjetovnom redu!

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.10.2008.

EUHARISTIJSKO KLANJANJE ČETVRTKOM

Svakog četvrtka u poslije svete Mise možete prisustvovati euharistijskom klanjanju. Dođite, otvorimo srce Gospodinu! Poklonimo se onome koji nas ljubi. "Gospodine Isuse Kriste, Ti si ovdje nazočan! I Vi, braćo moja i sestre, prijatelji moji, i Vi ste sada sa mnom pred Njime nazočni!Gospodine, prije dvije tisuće godine bio si spreman popeti se na sramotno drvo križa kako bi uskrsnuo te zauvijek bio i ostao s nama, svojom braćom i sestrama. A Vi, moja braćo, moje sestre, prijatelji moji, i Vi budite spremni da vas On zahvati! Promatrajmo Njega. Klanjajmo se Njemu. Ljubimo Njega i težimo da Njega sve više ljubimo. Papa Benedikt XVI - iz meditacije na euharistijskom klanjanju u Lurdesu

- 21:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 22.10.2008.

Sveti Ivan Kapistran

Ovog velikog franjevca krase razni naslovi: Apostol Europe, misionar križarske vojske, putujući propovjednik, Redovnički obnovitelj, promicatelj Trećeg red, zaštitnik vojnih kapelana i na kraju veliki čudotvorac. Rođen je u Capestranu u Italiji 24. lipnja 1386. godine, otac mu je Aurelie Her, porijeklom Nijemac, a majka talijanka iz obitelji Amiko. Sv. Ivan je od oca baštinio hrabrost, odvažnost i ustrajnost, a od majke nježno srce i sklonost pobožnosti. Sa svojih 17 godina odlazi u Peruđu gdje započinje studij prava i studij filozofije. 1413. godine postiže doktorat prava, a ponuđena mu je profesorska katedra. Na poziv kralja Ladislava postaje sudac u Peruđi, gdje je jedno vrijeme bio i upravitelj grada. 1415. godine uhvaćen je u zasjedu od strane kraljevih neprijatelja i utamničen u Brufi nedaleko Peruđe. Pokušao je pobjeći iz tamnice, ali pri padu s kule slomio je nogu te su ga njegovi tamničari stavili u još goru tamnicu u podrumu koja je dijelom u vodi. U ovom smradu i mraku tamnice dolazi od obraćenja sv. Ivana, slično kao i našem svetom ocu Franji u zatočeništvu u Peruđi. U noćnom viđenju dolazi mu franjevac koji ga poziva da pođe stopama Krista po primjeru sv. Franje Asiškog. „Žestoko se opirao dok se jednog jutra nije probudio s franjevačkom tonzurom (preko noći mu je opala kosa), te je zamolio tamničara da ga pusti jer ostatak života želi provesti u franjevačkom samostanu.“ Na blagdan sv. Franje 4. listopada 1415. godine započinje godinu kušnje u Monteripidu pokraj Peruđe. Nakon završenog novicijata poglavari ga šalju na studij teologije u Fjesole kod Firence gdje susreće sv. Bernardina Sijenskog. Ovaj susret će ostavit duboki trag u životu sv. Ivana. Sv. Bernardin će za sv. Ivana postati uzor teologa, askete, mislioca, a nadasve dobra govornika i obnovitelja Franjevačkog reda. Sv. Ivana su poglavari postavili za propovjednika, učitelja i tješitelj. Svojom govorničkom vještinom u službi Evanđelja ubrzo je postao tražen po čitavoj Italiji. Poput Bernardina i Ivan je širio štovanje imena Isusova i borio se protiv krivovjerja. Ovakav energični propovjednik nije ostao nezapažen ni u Rimu. Martin V. do Kalista III. rimski su pape sv. Ivana držali za suradnika, povjerenika i prijatelja 1451.godine car Fridrik III. Poziva ga u Češku gdje i odlazi kao papin delegat. U njegovoj pratnji su uvijek dvanaestorica braće, na putovanju nosi sa sobom uvijek vreću sa spisima (njih 74) i habit (redovničko odijelo) sv. Bernardina Sijenskog. Kao i svečeve moći kojima se služi kada čini čudesa. Možda se ni jednome svecu ne pripisuje toliko čudesnih ozdravljenja za života kao što je to slučaj sa sv.Ivanom Kapistranom. 15. veljače 1456. godine odlazi u Budim gdje dobiva crveni križ, koji mu šalje papa po svom legatu Karvajalu, nosi ga pričvršćena na prsima. Kapistran se upućuje za Beograd te staje u Petrovaradinu gdje mu za vrijeme molitve pala strelica s neba na kojoj je pisalo : „ Ne boj se, Ivane, jer ćeš pobijediti snagom Imena moga i presvetoga Križa!“, ovo viđenje mu je dalo snage za daljnje uspjehe. Dolazi do Beograda gdje ga dočekuje sultan Mehmed II. sa svojih 150 000 vojnika. Kapistran je hrabrio branitelje ovim riječima: „Napredovali ili uzmicali, zazivajte neprestano Ime Isusovo. U tom imenu nam je jedino spasenje.“. Bitka za Beograd odigrala se sa 21. na 22. srpanj 1456. Pobjeda nad osmanlijskom vojskom djelo je Božje, a vidljivi znak tog djela je sv. Ivan Kapistran, franjevac, zaljubljenik Kristova križa i presvetog Imena Isusova! Istog dana o velikoj pobjedi izvještava papu u pismu govoreći: „Usred nevolje ojačao nas je Gospodin!“. Nakon bitke Kapistran se upućuje u Zemun pa u Slankamen iz kojeg putuje za Ilok u koji dolazi 1. rujna 1456. godine. Dočekali su ga građani Iloka s velikim veseljem i klicanjem. Kapistran odlazi u franjevački samostan gdje ga dočekuju njegova braća s gvardijanom fra Mihaelom od sv. Dioniza na čelu. Za vrijeme njegova boravka u bolesničkoj postelji u Iloku dva puta ga je posjetio kralj Ladislav s knezovima i crkvenim prelatima. Kapistranov odlazak Ocu nebeskom uslijedio je 23. listopada 1456. godine. Zamolio je gvardijana da sazove braću u njegovu sobe te je polako stišćući raspelo usnuo snom pravednika, ovaj veliki Apostol Europe i kršćanstva, branitelj Beograda po čijoj vjeri i molitvama je zasjala snaga Imena Isusova i snaga njegova Križa. Živio je 71 godinu, 3 mjeseca i 22 dana. Vjernici su hodočastili na grob ovog velikog franjevca te su se događala ozdravljenja na njegovu grobu, koja su sabrana i napisan 1460. godine u knjizi Čudesa sv. Ivana Kapistrana koja se čuva u Parizu. Ova mala knjiga na 22 stranice sadrži 188 čudesa koja su se dogodila po zagovoru sv. Ivana Kapistran. Tako je bilo sve do 1526. godine kada su nestale svečeve relikvije koje nisu nađene do današnjih dana.

- 20:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 17.10.2008.

SVETI LUKA EVANĐELIST

O Lukinu životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno bio porijeklom iz sirijskog grada Antiohije (danas u jugoistočnoj Turskoj), te da se služio grčkim jezikom. Nije moguće točno zaključiti ni je li bio iz poganske ili iz židovske obitelji u kojoj se govorio grčki. Čini se da je slijedio svetog Pavla na dijelu njegovih misijskih putovanja, točnije na njegovu drugom misijskom putovanju, od Troade do Filipa u Grčkoj. Postoji mogućnost, da je u Filipima ostao do 57. g. utvrđujući ondje Pavlovo misijsko djelo. U proljeće 58. g. prati sv. Pavla na njegovu povratku u Jeruzalem. Sveti Luka pratio je, čini se, sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te je u Djelima apostolskim ostavio dragocjeni dnevnik puta (ukoliko nije riječ o materijalu kojega je evanđelist preuzeo od nekoga drugoga i uklopio u svoje djelo). S njim je bio i za vrijeme Pavlova prvoga rimskoga boravka u tamnici, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili, ako je vjerovati Drugoj poslanici Timoteju koju nije napisao sam Pavao, a nastala je i nakon Pavlove smrti. Stara predaja drži i da je sveti Luka naslikao prve ikone, te mnogi prikazi Bogorodice koji se danas časte u raznim svetištima pripadaju toj tradiciji. Najpoznatija od tih ikona svakako je Carigradska Bogorodica koja je između 8. i 9. stoljeća prenijeta u Padovu, te se i ona čuva u bazilici svete Justine. Među slike koje se pripisuju Luki pripada, primjerice, i slika Majke Milosti na Trsatu. Stari pisci poput Franje Glavinića 1648. g. navode takvo porijeklo trsatske slike, ali za to nema pravih dokaza. Stil same slike je iz kasnijeg vremena, vjerojatno iz 12. stoljeća, premda se ispod nje nalaze stariji tragovi, što je utvrđeno za posljednje restauracije 90-tih godina dvadesetog stoljeća

- 20:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 15.10.2008.

SVETA TEREZIJA AVILSKA 15.10.2008.

Ako je Bog tako moćan kao što znam i vidim, ako demoni nisu ništa drugo nego robovi, u što mi vjera zabranjuje sumnjati, što mi oni tada mogu učiniti kad sam služavka Kralja i Gospodina? Možda zato što se ne osjećam dovoljno snažnom da se suprotstavim čitavom paklu? Uzela sam u ruku križ i učinilo mi se da mi je Bog dao hrabrost. Ubrzo sam se osjećala tako preobraženom da se nisam bojala boriti sa svima i dovikivati im: "Samo dođite bliže. Budući da sam služavka Božja, željela bih vidjeti što mi možete učiniti!" I činilo se kao da su me se oni uistinu bojali, jer sam mogla ostati mirna. Otada me nije više mučio nemir, nisam se više bojala demona i ako su mi se prikazali, nisam ih se više plašila, već mi se činilo da su se oni plašili mene. Najviši gospodar svih stvari dao mi je takvu moć nad njima da ih se danas ne bojim više nego muhe. Oni su zapravo kukavice i odmah gube hrabrost ako vide da ih se prezire. Oni ne napadaju, osim one ljude za koje smatraju da ih mogu lako pridobiti za sebe ili ako to dopusti Gospodin, da bi njihovi napadi i progoni postali od veće koristi njegovim slugama. Bog želi da se mi bojimo samo onoga čega se treba bojati i da se uvjerimo u to da jedan jedini grijeh može nanijeti veću štetu nego čitav pakao. I upravo je tako. Znate li kada nam zli duhovi utjeraju strah? Kada se brinemo za časti, radosti i bogatstva ovoga svijeta. Ako dakle volimo i slijedimo ono što bismo trebali izbjegavati, predajemo im oružje kojim bismo se mogli braniti i pozivamo ih da se bore protiv nas pomoću naše goleme predrasude. Bolno je misliti na to, jer bi već bilo dovoljno obujmiti križ i prezirati sve drugo iz ljubavi prema Bogu, jer zao duh bježi od takve ljubavi i vjere više nego mi od kuge. Đavao koji je prijatelj laži i koji je sam laž, ne može se nikada složiti s onim koji je na putu istine. No, ako vidi da je um pomračen, tada ga nastoji posve oslijepiti. A ukoliko opazi daje netko posve slijep i nalazi zadovoljstvo u stvarima ovoga svijeta koje su beskorisne i prolazne poput dječjih igračaka, vjeruje da ima posla s djetetom, te postupa s njim u skladu s tim. Tada se đavao zabavlja time da takva čovjeka uvijek iznova napada. Sviđa li se Bogu da ne pripadam takvima, već njegovom milošću smatram mirom ono što jest mir, čašću ono što jest čast, radošću ono što jest radost, a ne suprotno, tada se mogu suprotstaviti svim zlim duhovima i oni će prestrašeni pobjeći. Ne razumijem strahove onih koji viču: "Đavao! Đavao!", dok bi mogli zvati: "Bože! Bože!" i tako ispuniti pakao strahom. Ne znamo li možda da se zli duhovi ne bi mogli ni pomaknuti bez Božjeg pristanka? Čemu dakle ti besmisleni strahovi? Ja se osobno više bojim onih koji se panično plaše đavla nego sama đavla, jer on mi ne može naškoditi, dok oni unose nemir u duše, osobito ako su ispovjednici. Radi njih sam morala toliko mnogo godina provesti u tako velikim teškoćama da se još i danas pitani kako mi je uspjelo svladati ih. Hvaljen budi Gospodine koji si mi pružio svoju golemu pomoć. Sveta Terezija Avilska Nada te turbe, Nada te espante, Todo se pasa, Dios no se muda, La paciencia todo lo alcanza; Quien a Dios tiene Nada le falta: Solo Dios basta Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje." Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja. Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan. Terezijine riječi sa listića kojega je trajno čuvala u svome Časoslovu

- 20:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2008.

14.10.2008 SASTANAK NOVAKA

14.10.2008 održan je sastanak novaka. Pater Ivan je govorio o Pravilu FSR , osobito o Pobudnici svetoga Franje pokorničkoj braći i sestrama. Slijedeći sastanak obržat će se 11.11.2008 poslije većernje svete mise. Pozivamo sve novake da dođu kako bi zajednički nešto naučili i u radosti se družili. Mir i dobro! POBUDNICA SVETOGA FRANJE POKORNIČKOJ BRAĆI I SESTRAMA U ime Gospodnje! O onima koji čine pokoru Svi koji ljube Gospodina svim srcem, svom dušom i svom pameti, svom snagom (Mk 12,30) i ljube svoje bližnje kao same sebe (Mt 22,39), a mrze svoje tijelo s njegovim manama i grijesima, te primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista i donose dostojne plodove pokore: o, kako su blaženi i blagoslovljeni oni i one dok tako budu činili i u tome ustrajali, jer će na njima počinuti Duh Gospodnji (Iz 11,2) i k njima će doći i kod njih se nastaniti (Iv 14,23). Oni su sinovi nebeskoga Oca (Mt 7,45), kojega djela vrše, i zaručnice su i braća, i majke Gospodina našega Isusa Krista (Mt 12,50). Zaručnice smo kad se vjerna duša sjedini s Gospodinom našim Isusom Kristom. Braća smo mu, kad vršimo volju Oca koji je na nebesima (Mt 12,50); majke, kad ga po božanskoj ljubavi i čistoj i iskrenoj savjesti nosimo u svome srcu i tijelu (1 Kor 6,20). Rađamo ga svetim djelovanjem koje drugima mora svijetliti kao primjer (Mt 5,16). O, kako je slavno, sveto i veliko imati na nebesima Oca! O kako je sveto, utješno, lijepo i divno imati takva zaručnika. O kako je sveto i kako drago imati ljupka, ponizna, miroljubiva, slatka, ljubežljiva i nadasve poželjna takva brata i takva sina: Gospodina našega Isusa Krista koji je svoj život položio za svoje ovce (usp. Iv 10,15) i molio je Oca govoreći: Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu (Iv 17,11) koje si mi dao na svijetu; tvoji bijahu, meni ih dade (Iv 17, 6). I riječi koje si mi dao njima predadoh, i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao (Iv 17,8). Ja za njih molim, ne za svijet (Iv 17,9). Blagoslovi ih i posveti (Iv 17,17), i za njih posvećujem samoga sebe (Iv 17,19). Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Iv 17,20) da budu posvećeni u jedno (usp. Iv 17,23) kao i mi (Iv 17,11). I, Oče, hoću gdje sam ja da budu i oni sa mnom: neka gledaju moju slavu (Iv 17,24) u tvome kraljevstvu (Mt 20,21). Amen.

- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gostovanje crkvenog zbora iz Samobora 12.10.2008.

U sklopu proslave 800. obljetnice Franjevačkog reda sedamdesetak vjernika Franjevačkog samostana iz Samobora posjetili su u nedjelju 12. listopada Slavonski Brod. Svečano euharistijsko slavlje u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva uz domaćeg je gvardijana fra Sebastijana Golenića predvodio samoborski gvardijan dr. fra Nikola Vukoja. U svojoj propovijedi koja je bila ispunjena radošću, fra Nikola je naglasio kako samo novi čovjek može pjevati pjesmu novu. „Veselimo se svi i Bogu kličimo kako bi ovaj naš susret uistinu bio nova pjesma u našem životu. Došli smo ovdje posvjedočiti svoju vjeru kroz pjesmu i lijepu riječ, jer najbolje svjedočenje Evanđelja daje radosno lice. Učimo se grijati na vjeri jednih od drugih, kako nam poručuje sv. Pavao“, kazao je između ostalog fra Nikola. Svojim pjevanjem slavlje je uzveličao crkveni zbor iz Samobora pod ravnanjem Marina Rimca, a u kojem aktivno pjevaju oni najmlađi od pet do pedeset i više godina, što znači da su uključene cijele obitelji. Skladni zvuci glazbenih instrumenata od gitare, flaute, violine… uz skladne je glasove članova zbora ispunjavalo prostor franjevačke crkve i oduševilo mnogobrojne domaće vjernike. Glas Miroslava Živkovića, inače poznatog hrvatskog baritona koji je otpjevao prigodni psalam i na kraju mise dvije domoljubne pjesme izmamio je i pokoju suzu. No, jednako oduševljenje izazvala je i mlada solistica Iva Franceković otpjevaši jednu zagorsku pjesmu. Nagradili su ih dugim pljeskom. Radostan je bio i gvardijan fra Sebastijan koji je u Samoboru bio nekoliko godina na službi i tom se prigodom prisjetio glazbenika pok. Vladimira Ruzdjaka koji je njemu i baritonu Živkoviću bio učitelj i prijatelj. Druženje je nastavljano do popodnevni sati kada su posjetili Klasičnu gimnaziju „Fra Marijan Lanosović“ i neke znamenitosti grada. Brankica Lukačević

- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.10.2008.

Susret bratstva 12.10.2008.

U nedjelju 12.10.2008. održan je redovni susret bratstva. Iako nas nas nije bio velik broj, proveli smo vrijeme u ugodnom razgovoru, Vrijeme ugodnog druženja proveli smo postavljajući pitanja našem duhovnom asistentu i razgovarajući o njima. Idući susret će se održati 26.10.2008. u 17 sati. Pozivamo sve članove i simpatizere da nam se pridruže.

- 20:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.10.2008.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA OD KRUNICE

Današnji je Gospin blagdan uveden u Crkvu u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V. Pobožnost krunice širili naročito duhovni sinovi sv. Dominika – dominikanci. Red je sv. Dominika krunicu tako usvojio da je smatra na osobit način svojom. Pavao VI. u pobudnici Marialis cultus izričito spominje »sinove sv. Dominika koji po tradiciji imaju dužnost da čuvaju i promiču tu tako spasonosnu pobožnost« (br. 43). To ništa ne smeta da ta lijepa molitva bude i sveopća, duhovna baština sviju nas. Nju je preporučila i sama Gospa u svojim ukazanjima u Lurdu i Fatimi. Blagdan Gospe od Krunice krasna je prilika da se osvježimo i obnovimo u svojoj ljubavi prema krunici. Tome neka pripomognu, osim poticaja Pavla VI. i Ivana Pavla II. i ove misli dugogodišnjeg dominikanskog generala, oca MartinaStanislava Gilleta. On u jednom svom članku o krunici ovako piše: »Nije rijetkost vidjeti katolike koji pobožnost krunice smatraju kao nešto za djecu, nešto što jedino može pomagati sentimentalnoj i otrcanoj pobožnosti nekih žena, a što ni u kojem slučaju nije vrijedno da prakticiraju zreli ljudi… Pa ipak, ako nađemo vremena te prebiremo 15 desetki naše krunice razmišljajući o velikim istinama naše vjere, slijedeći takoreći u korak tu veličanstvenu kršćansku epopeju; ako joj pokušamo izmjeriti domet, otkrivajući njezin sjaj, promatrajući joj sklad, tada više nećemo upadati u napast da krunicu držimo pobožnošću samo za djecu. O, krunica je bez sumnje pobožnost za djecu u tom smislu što se i samo dijete može njome služiti i iz nje izvući korist. To je baš ono divno u sredstvima što nam ih Bog stavlja na raspolaganje da dođemo do njega: sav ih svijet može upotrebljavati s plodom, nakon djeteta koje tek počinje govoriti pa sve do odraslih koji su u najvišem stupnju prožeti svojom umnošću. Bog je ni iz čega stvorio svijet prirode; on je isto tako za nas stvorio, za svakoga između nas, neusporedivo ljepši svijet vjere. ’Ništavilo’ na početku stvari, gle znaka Božje radionice, nepobitnog znaka njegove svemogućnosti. Kad se to shvati, onda postaje moguće moliti i krunicu razmatrajući otajstva; tada se poseglo za pravom metodom. Ta se metoda sastoji ponajprije u tome da ponizno uđemo u Božju školu, slušajući njegov glas kako, dok usne šapuću Očenaše i Zdravomarije, govori u našoj nutrini. Jednom riječju: u njegovoj prisutnosti valja biti posve malo dijete koje ništa ne zna. I neka nas to nipošto ne zbunjuje jer, kad se radi o spoznaji Boga, onda ljudska mudrost mnogo ne vrijedi; najmudriji će tu uvijek biti oni koji počinju s abecedom. Sam Bog je onaj koji poput sjajnog sunca zrači u nas svjetlost. Prihvativši takvo ponašanje, jedanput zauvijek valja dati vremena i našem srcu da se zračenjem tih božanskih istina zanese i zagrije te iz toga izvuče zaključak za praktičan život. Tada naš život neće biti bilo kakav; neće se upuštati u avanturu da ide kudgod ga tjeraju vjetrovi mušica i strasti. Naprotiv, bit će to svijetao i plodan život jer će sav biti prožet vjerom i ljubavlju; bit će to stalna živa krunica, a kojoj će najponizniji čini naših dana pridonositi da oblikuje svoje desetke. Nadasve pak ne smijemo dopustiti da nas u tome nastojanju slome početne nejasnoće i poteškoće. Svijet vjere je tako stvoren da do njega vodi tunel. Bez toga je nemoguće u nj prodrijeti, osjetiti ga i njime se zagrijati. Jedno vrijeme valja ići pipajući kroz mrak, ponizno pružajući ruku k Bogu koji nas zove, da ne bismo posrtali; orijentirajući se prema zvuku njegova glasa da ne bismo zalutali, najedanput će nam se otvoriti svjetlo što ga Bog daje onima poniznim tražiteljima. Tražimo, dakle, i naći ćemo; kucajmo, i otvorit će nam se.«

- 16:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.10.2008.

BLAGDAN SVETOG NAŠEG OCA FRANJE

U subotu 04.10.2008.svečano smo proslavili Blagdan svetog našeg Oca Franje. Svečanu svetu misu je predvdio prečasni Pavo Mađarević, a suslavili su prečasni dekan Stjepan Belobrajdić i velečasni župnik Ivan Lenić i domaći pateri. Poslije svete mise održali smo mali domjenak. Kako slike govore više od riječi, pogledajte kako smo u radosti i druženju proslavili naš veliki blagdan.

- 14:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 04.10.2008.

04.10. SVETI NAŠ OTAC FRANJO

Ova molitva iz 23. poglavlja "Nepotvrđenog Pravila", može se s pravom nazivati "Euharistijskom", jer je sva prožeta općim izražavanjem hvale koja obuhvaća sve stvoreno i svu povijest.. Molitva i zahvala Svemogući, presveti, svevišnji, najviši Bože, Oče sveti i pravedni, Gospodine, Kralju neba i zemlje, zahvaljujemo ti radi tebe samoga, što si po svojoj svetoj volji i po jedinome svome Sinu s Duhom Svetim stvorio sve duhovno i tjelesno, i što si nas, stvorene na svoju sliku i priliku, postavio u raj. A mi smo pali po svojoj krivnji. I zahvaljujemo ti, kao što si nas po svome Sinu stvorio, da si tako, po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio, učinio da se on, pravi Bog i pravi čovjek, rodi od slavne vazda Djevice, preblažene svete Marije, i što si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni njegovim križem, krvlju i smrću. I zahvaljujemo ti što on, Sin tvoj, ima doći u slavi svoga veličanstva, da osuđenike koji se nisu obratili, niti su te spoznali baci u oganj vječni, a onima koji su te spoznali, koji su te štovali i u pokori ti služili, da reče: "Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta." A budući da mi, bijedni i grešni, nismo vrijedni ni da tvoje spomenemo ime, molimo i zaklinjemo da Gospodin naš Isus Krist, tvoj ljubljeni Sin u kojemu ti je sva milina, skupa s Duhom Tješiteljem tebi zahvaljuje, kako je tebi i njemu po volji, mjesto svih, jer je on tebi dostatan za sve i po njemu si nam toliko dobra učinio. Aleluja. ************************************************************** Molitva pred raspetim Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca. Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao za spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju! *************************************************************** Ova molitva, uzeta iz Franjine Oporuke, molitva braće iz onih prvih vremena kad su "odlazili u svijet", u svoj jednostavnosti poziva nas da se uvijek klanjamo i neprestano zahvaljujemo Kristu raspetome. Molitva "klanjamo ti se" Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si po svome svetome križu otkupio svijet. Pomolimo se. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, daj nam, molimo te, tako častiti sveta otajstva TIjela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji živiš i vladaš u vijeke vjekova. Amen ****************************************************************** Iako ovu molitvu sv.Franjo nije napisao, on ju je poznavao i molio. U njoj je izražena njegova vjera u Božju ljubav, njegova ljubav prema Božjoj ljubavi. Njegov je život bio neprestano stremljenje prema toj ljubavi, neprekidna želja da ljubavlju odgovori na ljubav. Molitva "Absorbeat" Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi, molim, Gospodine, neka obuzme moj um i moje srce i neka ga odijeli od svega, što je pod nebom, da umrem od ljubavi ljubeći tebe, koji se udostojao umrijeti od ljubavi ljubeći mene. **************************************************************************

- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.10.2008.

TRODNEVNICA NA ČAST SVETOG FRANJE

U srijedu 01.10.2008.počela je trodnevnica u čast svetom Franji. Pozivamo svu braću i sestre da dođu da se zajedno pripremino za blagdan Svetog našeg oca Franje. Posebno pozivamo da dođete u petak kada će biti obred preminuća Svetog Franje te u subotu na svećanu svetu Misu. U subotu poslije svete Mise bit će mali domjenak. Dođite! Mir i dobro

- 21:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Anđeli čuvari 02.10.2008.

Ivan Pavao II o anđelima čuvarima: Gajim posebnu pobožnost prema Anđelu čuvaru. Još sam od samoga djetinjstva, vjerojatno kao i sva druga djeca, puno puta ponavljajući molio: "Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara dao dobri Bog, ti me danas prosvjetljuj, čuvaj, vodi i upravljaj..." Moj anđeo čuvar zna što ja radim. Moje pouzdanje u njega i u njegovu zaštitničku prisutnost u meni stalno raste. Sveti Mihael, sveti Gabrijel i sveti Rafael su arkanđeli koje ćesto zazivam u molitvi. Sjećam se također vrlo lijepe rasprave svetoga Tome o anđelima kao čistim duhovima. (Iz Papine knjige "Ustanite, hajdemo!") ANĐELE ČUVARU MILI Anđele čuvaru mili, Svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, Čuvaj mene noću danju. Osobito pak me brani Da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, Sretno da u nebo dođem, Da se tamo s tobom mogu, Vjekom klanjat Dragom Bogu.

- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.